Jedna od propalih strategija da se zaustavi Tramp: (protiv)prirodno udruživanje Kejsika i Kruza

Preliminarni izbori u Sjedinjenim Američkim Državama se polako približavaju kraju. U Demokratskoj partiji je gotovo izvesno da će nominaciju osvojiti Hilari Klinton, između ostalog i zbog enormne podrške superdelegata, što joj pruža neuporedivu prednost u odnosu na njenog jedinog protivkandidata, Bernija Sandersa. Situacija u Republikanskoj partiji je praktično rešena pošto su se nakon primarnih izbora u Indijani, održanih 3. maja, oba Trampova protivnika, Ted Kruz i Dzon Kejsik, povukli iz izborne trke. Donald Tramp je i pre toga imao veliku prednost u odnosu na Kruza i Kejsika i bio je jedini republikanski kandidat  koji je matematički mogao da obezbedi nominaciju pre stranačke konvencije, odnosno da prikupi 1237 delegata. Preostala dva kandidata nisu imala ni teoretsku mogućnost da osvoje potrebnu većinu i jedina im je nada bila da će biti izabrani na “podeljenoj” stranačkoj konvenciji u drugoj polovini jula.

Kako bi ovakav scenario osigurali i onemogućili Trampa da pobedi, njih dvojica su rešili, možda prekasno, da naprave savez. Nešto slično je predlagao Mit Romni kada se oglasio povodom primarnih izbora, još u martu 2016. godine. Kandidat republikanaca u izbornoj trci 2012. godine je smatrao da u svakoj državi treba glasati za onog ko je u njoj najpopularniji i ko ima najizglednije šanse da pobedi Trampa. Prema Romnijevoj logici trebalo je, primera radi,  glasati za Rubija u Floridi, a za Kejsika u Ohaju. Trampovi protivnici, koji su se našli u vrlo nezavidnoj situaciji, rešili su krajem aprila da donekle primene ovaj savet. Menadžeri kampanja Kruza i Kejsika su objavili da  su njih dvojica došli do dogovora koji bi odgovarao i jednom i drugom: Kejsik će se povući iz trke u Indijani, a Kruz u Oregonu i Novom Meksiku. Prema istraživanjima i anketama teksaški senator je imao mnogo veću podršku od guvernera Ohaja u Indijani, prvoj državi u kojoj su mogli da testiraju ovaj svoj klimavi savez, a Kejsik je, s druge strane, imao izglednije šanse od Kruza u Oregonu i Novom Meksiku. Oni su se nadali da će ovim potezom sprečiti rasipanje glasova onih simpatizera Republikanske partije koji ne žele da glasaju za Trampa i da će time obezbediti da ništa ne bude rešeno pre konvencije u Klivlendu. Prema pravilima, na konvenciji su delegati obavezni da glasaju za kandidata koji je pobedio u njihovim državama samo u prvom krugu, što znači da teoretski i kandidat koji nema najveći broj delegata, ali i neko ko nije uopšte učestvovao u izbornoj trci, može biti izabran u drugom ili nekom od narednih krugova. Panika koja je zahvatila republikanski establišment zbog niza Trampovih uspeha i pobeda, davala im je obojici povoda da se nadaju da će dobiti podršku u odnosu na omrznutog njujorškog biznismena na konvenciji.
Međutim, problemi su se brzo pojavili i odmah su se videle ozbiljne pukotine u ovom savezu. Kejsik je prvom prilikom izjavio da glasači Indijane treba da glasaju za njega. Objašnjavajući svoj pakt sa Tedom Kruzom, on je izneo svoje viđenje ove saradnje. Njihov dogovor nije podrazumevao nikakvu veliku koordinaciju niti pozivanje da se glasa za ovog drugog,već jednostavno da neće sprovoditi kampanju, trošiti resurse i smetati jedan drugom u tim državama. Kejsik je smatrao da je dovoljno to što nije otišao u Indijanu i nije aktivno pokušavao da privoli glasače na svoju stranu. Verovao je da već takvo ponašanje, samo po sebi, smanjuje njegov broj glasova i da ne treba da govori biračima za koga da glasaju. S druge strane, Kruz je to shvatio malo drugačije, pa je eksplicitno rekao na jednom skupu u Indijani da se Kejsik povukao iz ove države, doduše ne pominjući razlog za takvu odluku guvernera Ohaja. Kruz je izjavio drugom prilikom, odgovarajući na novinarska pitanja, da ne postoji nikakav savez i da je to sve samo medijsko preuveličavanje. Njegovo tumačenje je da je Kejsikova odluka da se ne fokusira na Indijanu odluka koju je doneo u vlastitom političkom interesu. On nije pozvao birače da glasaju za Kejsika u Oregonu, gde se primarni izbori održavaju sredinom maja, a da li bi to učinio, ostaje nama da spekulišemo, jer su se obojica povukli nakon Trampove ubedljive pobede u Indijani.
Nesigurnost koju su pokazali i različita, proizvoljna tumačenja koja su dolazila od oba kandidata nisu im puno pomogli i samo su još više zbunili birače. Istraživanja pokazuju da je većina glasača nakonjenih Republikancima bila nezadovoljna ovakvim dogovorom. Kruzova popularnost u Indijani je odmah počela da opada, a imenovanje Karli Fiorine kao svog kandidata za potpredsednika mu nije puno značilo. Tramp je iskoristio ovu situaciju da istakne neprincipijelnost i očaj svojih protivnika. Optužio je sistem da je namešten i da će učiniti sve, koliko god nepošteno bilo, samo da on ne dobije nominaciju. Njegovi snažni napadi na savez Kruza i Kejsika su verovatno imali uticaja na birače i doprineli su da za njega glasa i određen broj do tada neopredeljenih.
Od početka je ovaj savez bio osuđen na propast. Izgledalo je kao da su se Trampovi protivnici na ovaj potez odlučili prekasno i da su u dogovor ušli neiskreno. Na primarnim izborima u Indijani to se potvrdilo. Tramp je osvojio svih 57 delegata. Uspeo je da ubedi glasače da se ceo sistem, koji je korumpiran i nepošten, urotio protiv njega. Kruz je odustao od trke, a potom je to učinio i Kejsik. Međutim, sve  i da se nisu povukli, ova saradnja im verovatno ne bi donela mnogo uspeha. Kejsik bi izgubio podršku nekih svoji simpatizera zbog spremnosti na saradnju sa tako radikalnim konzervativcem kao što je Kruz, koji bi nosio epitet najradikalniji da nema Trampa. Isto to bi se desilo i Kruzu, samo iz suprotnog razloga.
Sa tako bledim i nekoordinisanim udruživanjem, mala je bila verovatnoća  da će ga njih dvojica sprečiti da osvoji nominaciju. Dodatni problem je što je takva saradnja bila neočekivana i u očima birača je delovala neprirodno. Ipak, za njih je ova neprincipijelna koalicija bila jedino preostalo rešenje i poslednja nada. Ali i da je njihov plan doneo željene rezultate, Kruz je previše konzervativan, a Kejsik previše neubedljiv da bi imali velike šanse da dobiju podršku establišmenta na konvenciji u julu. Vrh Republikanske partije bi verovatno , u tom slučaju, pokušao da pronađe nekog trećeg, pogodnijeg kandidata, da se suprotstavi Donaldu Trampu. Ovako, Tramp nezaustavljivo juriša ka republikanskoj nominaciji i priprema se za okršaj sa Hilari Klinton prvog utorka nakon prvog ponedeljka u novembru.