Unutarstranački izbori u Republikanskoj partiji

Aktuelni predsednik (eng. incumbent)

S obzirom da je republikanski kandidat sa predsedničkih izbora 2016. godine, Donald Tramp, pobedio na tim izborima, da trenutno obavlja funkciju predsednika SAD i da je istakao kandidaturu za mesto predsednika na izborima 2020. godine, valja objasniti značenje pojma incumbent.

Pojam incumbent označava trenutnog nosioca funkcije i uglavnom se upotrebljava u vezi sa izborima. Ono što valja napomenuti je da ovaj pojam može da se odnosi na trenutnog nosioca bilo koje funkcije, ne samo na predsednika, ali ovde će biti reči o predsedniku. Kada aktuelni predsednik nije kandidat na predstojećim izborima (ako je na kraju svog drugog mandata ili odluči da se ne kandiduje posle prvog), tada u okviru partije koja ga je kandidovala imamo otvorene izbore ili otvorenu trku.

Kroz istoriju se pokazalo da trenutni predsednici, uglavnom, imaju dobre šanse za reizbor s obzirom na to da imaju prepoznatljivo ime, lakše mogu da dođu do sredstava za finansiranje kampanje i mogu da iskoriste neke aktivnosti prilikom obavljanja svoje funkcije u svrhu kampanje. Naravno, obavljanje pojedinih poslova koje funkcija aktuelnog predsednika zahteva može predstavljati i smetnju u toku kampanje, ali to najčešće nije slučaj.

U poslednjih sto godina uglavnom su trenutni predsednici dobijali drugi mandat, u poslednjih 100 godina reizbor su izgubila samo 4 aktuelna predsednika: Džordž Buš Stariji (George H. W. Bush) 1992. od Bila Klintona (Bill Clinton), Džimi Karter (Jimmy Carter) 1980. od Ronalda Regana (Ronald Reagan), Džerald Ford (Gerald Ford) 1976. (upravo od Kartera), a pre njih to se poslednji put desilo Herbertu Huveru (Herbert Hoover) još 1932. kada je, usled nepopularnosti zbog Velike depresije koja je otpočela 1929, ubedljivo poražen od Frenklina D. Ruzvelta (Franklin D. Roosevelt).

Treba ovde spomenuti i jednu zanimljivost. Svim porazima aktuelnih predsednika, prethodile su okolnosti gde su imali ozbiljnog konkurenta unutar stranke. Džordž Buš Stariji je 1992. bio izazvan od Peta Bjukenana (Pat Buchanan) koji je osvojio oko četvrtinu glasova članova partije. Nedovoljno za nominaciju koja je otišla Bušu, koji je na kraju na predsedničkim izborima izgubio od Bila Klintona (mada treba reći da je na izborima 1992. bitan faktor predstavljao i treći kandidat, teksaški milijarder Ros Pero). Kartera je 1980. izazvao senator iz Masačusetsa i brat bivšeg predsednika Džona F. Kenedija (John F. Kennedy), Ted Kenedi dok je 1976. Džerald Ford imao vrlo ozbiljnog konkurenta u kasnijem predsedniku Ronaldu Reganu. Sva trojica su nakon ozbiljne trke unutar stranke gubili na predsedničkim izborima.

Unutarstranački izbori u Republikanskoj partiji 2020.

Aktuelni predsednik najčešće nema ozbiljne izazove ukoliko odluči da se kandiduje za drugi mandat. S obzirom na to da je trenutni predsednik, Donald Tramp, član Republikanske partije, unutarstranački izbori 2020. bitno se razlikuju od prethodnih na kojima je trka za nominaciju, kao što je već objašnjeno, bila otvorena. Uglavnom se dešava da se, ukoliko je aktuelni predsednik popularan, preliminarni izbori organizuju samo forme radi, bez neke naročite opozicije i događaja kao što su, primera radi, debate među kandidatima. Dešava se i da partija odluči da se preliminarni izbori uopšte i ne održe u određenim državama.

 

S obzirom na veliku popularnost koju Donald Tramp trenutno uživa u svojoj partiji, očekuje se da će ovogodišnji preliminarni izbori među Republikancima biti samo formalnog karaktera. Pojedine države su odlučile da ne organizuju preliminarne izbore i da daju svoje glasove predsedniku Trampu. Takođe, Republikanska partija Južne Karoline je odlučila da neće održati preliminarne izbore, a istu odluku donela je i Republikanska partija Kanzasa, a zatim i Nevade. Partijska rukovodstva u ove tri države sastala su se 7. septembra 2019. i zvanično su glasali da ne održe svoje preliminarne izbore i kokuse. Njima se pridružila i Republikanska partija Aljaske 21. septembra. Partija je i u Virdžiniji odlučila da ne održi svoje izbore, dok su Republikanci i u Arizoni najavili da preliminarnih izbora neće biti. Republikanska partija Havaja je isto učinila 11. decembra 2019. kada je odlučila da dodeli glasove svojih delegata Trampu.

Ovakve poteze, kandidati koji su zainteresovani da se suprotstave Trampu unutar partije, smatraju nedemokratskim. Pojedini mediji su ovaj potez opisivali kao “još jednu ilustraciju toga da je Donald Tramp u potpunosti preuzeo Republikansku partiju”, dok su se partijski zvaničnici branili da je to bila praksa i ranije u partiji koja ima aktuelnog predsednika, kako među Republikancima, tako i među Demokratama.

Rukovodstvo Republikanske partije je saopštilo da nema plan da organizuje zvanične debate, ali su tri nezvanične organizovane od strane različitih organizacija. Veld i Volš su učestvovali u sve tri, a Senford u drugoj i trećoj. Ipak, ne očekuje se da bilo ko od njih predstavlja ozbiljan izazov Trampu. Za očekivati je da na Republikanskoj nacionalnoj konvenciji, koja će biti održana od 24. do 27. avgusta u Šarlotu, Severna Karolina, Tramp i zvanično dobije nominaciju republikanaca.

Protivkandidati Trampu

Bil Veld (Bill Weld) – bivši guverner Masačusetsa (1991-1997) u kome je ostao izuzetno popularan, član je uglednog Saveta za spoljne poslove (Councill on Foreign Relations), a bio je i potpredsednički kandidat na listi sa Gerijem Džonsonom ispred Libertarijanske partije 2016. godine. Ideološki je libertarijanac i smatra da bi mogao da privuče nezavisne i umerene glasače kako bi pobedio Trampa.

Roke “Roki” De La Fuente (Roque “Rocky” De La Fuente) – biznismen iz Kalifornije, u prošlosti se kandidovao za više političkih funkcija i nije nikada dobio na izborima. Bio je kandidat u ranoj fazi na unutarstranačkim izborima Demokratske partije 2016, više puta se kandidovao i za Senat, a pored predsedničke, vodi i kampanju za mesto u Predstavničkom domu. Često kritikuje Trampovu imigracionu politiku.

Džo Volš (Joe Walsh) – bivši kongresmen iz Ilinoisa i konzervativni radio voditelj. Identifikovao je sebe ranije kao umerenog konzervativca, ali je kasnije postao konzervativniji i jedan od aktivista Pokreta Čajanka (engl. Tea Party Movement). Kao kongresmen, bio je protiv podizanja poreza i zalagao se za jaču kontrolu granica. Podržavao je Trampa 2016. i istakao je da njegovo neslaganje sa Trampom nije vezano za politike koje sprovodi aktuelni predsednik, već više vezano za samog Trampa koga smatra moralno nepodobnim. Odustao je iz trke za republikansku nominaciju 9. februara 2020. godine.

Pored navedenih, kampanju je pokrenuo Mark Senford, bivši guverner (2003-2011) i kongresmen (2013-2019) iz Južne Karoline, ali je on odustao od kampanje već u novembru 2019. godine.