Da uprkos velikim spoljnopolitičkim uspesima, ekonomski indikatori ipak presudno utiču na opredeljenje birača, na teži način je shvatio Džordž Buš Stariji. Predsednik koji je izveo Sjedinjene Države kao pobednicu Hladnog rata i uspešno intervenisao u Panami i Iraku, nije uspeo da obezbedi drugi mandat. Iako je podrška koju je Buš uživao godinu dana pre izbora dostizala čak i 90%, ekonomski pad i povećanje nezaposlenosti koje je usledilo, učinili su da američki građani brzo zaborave na njegove uspehe u spoljnoj politici i za 42. predsednika SAD izglasaju njegovog protivkandidata, Bila Klintona. Ovi izbori ostavili su u amanet svim budućim predsedničkim kandidatima poruku, da se suština biračkog opredeljenja može svesti na čuvenu maksimu „Reč je o ekonomiji, glupane“!

Da smo pre samo nekoliko meseci, na osnovu ove premise pokušali da izvedemo zaključak o novembarskim izborima, Trampov reizbor gotovo da ne bi bio dovođen u pitanje. Stopa nezaposlenosti od samo 3,5%, najniža u poslednje tri decenije, uz solidan ekonomski rast, bili su jedan od najsnažnijih argumenata u kampanji aktuelnog predsednika. A onda se desila korona.

Epidemija virusa COVID-19 dovela je do naglog porasta nezaposlenosti u Sjedinjenim Državama i ekonomske recesije čije će najsnažnije posledice tek uslediti. Međutim, uprkos urušavanju privrede SAD, Donald Tramp je zadržao svoj primarni pristup u kampanji – na sva zvona hvaliti ekonomske uspehe. Upravo ovo je Tramp učinio, kada je primio poslednji izveštaj koji, na iznenađenje mnogih, svedoči o tome da je nezaposlenost pala sa 14,7 na 13,3%.

Ubrzo je stigao odgovor i iz suprotnog tabora. Džo Bajden je izjavio kako je neprimereno da predsednik slavi blagi pad nezaposlenosti u situaciji kada najveći broj ljudi koji je ostao bez posla ,,zbog Trampovog očajnog odgovora na pandemiju“, još uvek nije uspeo da povrati isti. Bajden će očekivano nastaviti sa pristupom u kojem će za ekonomsku recesiju i njene posledice kriviti Donalda Trampa, ne dozvoljavajući aktuelnom predsedniku da teret prebaci na ,,kineski virus“.

Međutim, za razliku od uobičajene recesije koja po automatizmu prouzrokuje otpuštanja usled pada ekonomske aktivnosti, u ovoj krizi su gubici poslova delom bili i posledica svesne politike zatvaranja fabrika, kako bi se sprečilo širenje virusa. Ovo svakako otežava mogućnost kritike aktuelnog predsednika, iako će Bajden bez sumnje nastaviti da insistira na tome da je neprihvatljivo visoka stopa nezaposlenosti, posledica Trampovog pogrešnog rukovođenja krizom.

Sa druge strane, Donald Tramp je takođe u nezahvalnoj poziciji, ako želi da nastavi da fokusira svoju kampanju na ekonomskim temama. Oživljavanje privrede sada nije stvar samo ekonomskih mera koje bi se inače preduzele u situaciji uobičajene recesije, već je direktno povezana i sa javnim zdravljem. Potpuno otvaranje ekonomije, u situaciji kada se više od 20 hiljada građana na dnevnom nivou zarazi korona virusom, ne može biti mudar potez.

Poslednja istraživanja pokazuju da se Tramp nalazi u ni malo dobroj poziciji. Prema istraživanjima portala FiveThirtyEight, u ovom momentu svega 40,8% građana SAD podržava aktuelnog predsednika, što je najgori rezultat još od februara 2019. godine. Iako je do izbora preostalo još dosta vremena, istorija nas uči da su ispitivanja javnog mnjenja pet meseci pre izbora, u najvećem broju slučajeva – ne i uvek, veoma precizno predviđala krajnje ishode izbora.

Kako prenosi CNN, procenat onih koji odobravaju rad predsednika pet meseci pre izbora, može da se promeni, ali verovatno ne više od 3%. Predsednik koga u izbornoj godini, u junu mesecu, podržava negde oko 40% birača, ima svega 20% šanse da bude reizabran, zaključuje FiveThirty Eight.

Međutim, istraživanje koje su nedavno radili Wall Street Journal i NBC News, pokazuju da, uprkos tome što Bajden uživa veću generalnu podršku u biračkom telu, građani i dalje smatraju da je Tramp predsednik koji se daleko bolje može izboriti sa ekonomskom krizom i smanjiti nezaposlenost. Ovi rezultati vrlo dobro ukazuju na to, šta možemo da očekujemo u nastavku izborne kampanje.

Donald Tramp će nastaviti da insistira na odličnim ekonomskim rezultatima koje je ostvario pre pandemije, kao i na tome, da je on jedini kandidat koji državu može da izvuče iz recesije. Tramp često voli da spomene to, kako će Demokrate podići poreze ako se domognu Bele kuće, pa će verovatno pokušati i da diskredituje Bajdenove sposobnosti u borbi protiv ekonomske krize. Teško je da Tramp može pridobiti tradicionalne glasače Demokrata, ali bi negativnom kampanjom mogao da utiče na to, da veliki broj neopredeljenih birača apstinira od predsedničkih izbora. Bajden će sa svoje strane, zasigurno nastaviti da kritikuje aktuelnog predsednika, optužujući ga za neadekvatan početni odgovor na pandemiju, koji je potom bio multiplikator svih ostalih problema.

Da li će Tramp uspeti, da u narednih pet meseci do izbora, fokus kampanje prebaci na ekonomske teme, čime bi izborna trka dospela na teren na kome se aktuelni predsednik znatno bolje snalazi od Džozefa Bajdena, ostaje da se vidi. Čini se da je ovakav manevarski potez, poslednja slamka spasa za Donalda Trampa.


Sava Mitrović