Protekla nedelja je bila jedna od najuzbudljivijih u dosadašnjem mandatu Donalda Trampa. Počevši od organizacionog kraha Demokrata u Ajovi, preko govora o stanju nacije, do finalnog glasanja u Senatu o opozivu, predsednik Sjedinjenih Država je bio u žiži javnosti i čini se da je to iskoristio na najbolji mogući način.

Početak nedelje obeležili su, malo je reći kontroverzni, unutarstranački kokusi Demokratske partije u Ajovi. Glavna vest nije se odnosila na iznenadni uspeh Pita Butidžidža, već kašnjenje izbornih rezultata koji su stigli tek nakon nekoliko dana, a još uvek nisu zvanično potvrđeni. Naravno, Tramp nije mogao da ne iskoristi ovakva dešavanja, te je totalni organizacioni debakl Demokrata u Ajovi izložio podsmehu u govoru o stanju nacije (State of the Union) održanim 4. februara tekuće godini. Nisu izostali ni tvitovi, kako predsednika, tako ni njegovih saradnika. Šef kampanje Donalda Trampa, Bred Parskejl, tvitovao je: “Oni ne umeju da vode ni kokuse, a želeli bi da vode državu.“

Dan nakon Trampovog govora usledilo je finalno suđenje u Senatu povodom impičmenta. S obzirom na republikansku većinu u Senatu, kao i javne stavove najvećeg broja republikanskih u pogledu optužbi, teško je bilo očekivati da će Tramp biti opozvan. On je oslobođen po obe tačke, rezultatom 48 glasova za naprema 52 glasa protiv po osnovu zloupotrebe položaja, odnosno 47 glasova za naprema 53 glasa protiv po osnovu opstrukcije Kongresa. U centru pažnje bilo je nekoliko senatora za koje se očekivalo da bi mogli da glasaju suprotno partijskoj struji, poput republikanske senatorke iz Mejna, Suzan Kolins, ili demokratskog senatora iz Zapadne Virdžinije, Džoa Mančina.

Ipak, samo je Mit Romni, republikanski senator iz Jute, prešao „partijsku liniju“ izjašnjavanjem za osudu Donalda Trampa na osnovu prve tačke, zloupotrebe položaja. Kohezija Republikanske partije u Senatu i ranije u Predstavničkom domu, omogućila im je da pokažu kako je pitanje opoziva Trampa suštinski bilo političkog karaktera, koje je za cilj imalo slabljenje pozicije Predsednika pred izbore 2020. godine, pre nego dokazivanje njegove stvarne krivice.

 

Kada je reč o izjašnjavanju senatora Romnija, on je svoj stav pravdao verskim ubeđenjima, „zakletvom datom pred Bogom“, koja mu nalažu da poštuje Ustav, a svoja osećanja ostavi po strani. Trampove postupke ocenio je kao „flagrantni napad na izborna prava, nacionalnu bezbednost i fundamentalne vrednosti“ Sjedinjenih Država. Iz Romnijevog, pomalo patetičnog, desetominutnog obraćanja Senatu, čini se da je moralni momenat imao presudnu ulogu u donošenju ovakve odluke. Nije izostao ni odgovor Donalda Trampa na molitvenom doručku, održanom 6. februara. Iako u nešto blažoj formi u odnosu na provokativne tvitove, u kojima se Romni karakteriše kao demokratski agent među Republikancima, predsednik je izneo kritiku apropo korišćenja religioznih shvatanja kao opravdanja za svoje političke stavove.

Ukoliko se osvrnemo na istoriju odnosa Mita Romnija i Donalda Trampa, ovakav ishod je donekle mogao biti očekivan. Promenljivost u odnosima ove dvojice kretala se od oštrog sukoba u kampanji 2016. godine, kada je Romni bio jedan od glavnih protivnika kandidature Donalda Trampa; preko potencijalne saradnje i eventualnog imenovanja Romnija na mesto državnog sekretara, što se nije dogodilo; sve do Trampove podrške Romniju prilikom izbora za senatora Jute 2018. godine. Iako se čini da je sadašnja pozicija ove dvojice partnera-protivnika zacementirana, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da ih budući politički aranžmani neće privoleti  na saradnju.

Uzevši u obzir sve navedeno, porast Trampove popularnosti, koja dostiže rekordne visine, znatno veće od onih na početku mandata, nije iznenađujuća činjenica. Jasno je da u narednu fazu izbora Tramp ulazi sa priličnom prednošću u odnosu na sve demokratske kandidate, koji će već 11. februara imati priliku da odmere snage na preliminarnim izborima u saveznoj državi Nju Hempširu.


O autoru:

Nikola Lukić

Nikola Lukić je rođen 19.3.1999. u Aranđelovcu. Student je II godine Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu, smer Međunarodne studije. Oblasti interesovanja su mu: uporedni politički sistemi zapadnih demokratija, politički sistemi zemalja u razvoju, spoljna politika velikih sila, međunarodna politička ekonomija, globalizacija, uzajamna sprega politike i muzike. Polaznik je više seminara u oblasti medija i medijskih sloboda, kao i „Letnje škole američkih studija“ u organizaciji Centra za studije SAD na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Vuk Mišković

Vuk Mišković je rođen 22.03.1999. godine u Senti. Student je II godine Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu, smer Međunarodne studije. Oblasti interesovanja su mu: politički sistem i spoljna politika Sjedinjenih Američkih Država, izborni sistemi u zapadnim demokratijama, politička teorija, istorija političke misli, odnos velikih sila i zemalja u razvoju.