Ono što niko nije očekivao pre samo 11 meseci kada je ozvaničio svoju kandidaturu, sada je postalo izvesno. Donald Tramp će biti kandidat Republikanske partije na izborima za Predsednika SAD. Na tom putu sada nema nijednog kandidata koji ga može zaustaviti, a neće biti ni “podeljene” konvencije koju su mnogi priželjkivali. Kada dođe u Klivlend na Republikansku nacionalnu konvenciju u julu, Trampu će ostati samo da pripremi govor i da se pokloni delegatima, od kojih će se mnogi verovatno i tada pitati, kako je do ovoga došlo?

Jučerašnji izbori u Indijani bili su poslednja nada kako za Kruza i Kejsika, tako i za dobar deo republikanskog establišmenta da će možda uspeti da zaustave Trampa da dođe do 1237 delegata. Kruz i Kejsik su takođe napravili “džentlmentski” dogovor, po kome Kejsik ne bi vodio kampanju u Indijani i prepustio bi Kruzu da se bori sa Trampom, dok bi zauzvrat Kruz, Kejsiku prepustio Novi Meksiko i Oregon gde se potonjem daju veće šanse da ugrozi Trampa. Ispostavilo se da je to bila samo slamka za koju se hvataju davljenici, Tramp je ukrstario (“cruised” na engleskom) do pobede u Indijani, osvojivši oko 53% glasova, a zbog “hibridnog” modela raspodele, moguće i svih 58 delegata. Na taj način prešao je magičnu crtu od 1000 delegata. Sada  mu ostaje da osvoji još oko 200, od preostalih 445 delegata na poslednjih devet preliminarnih izbora. Taj zadatak će mu naravno biti dobrano olakšan, jer je nakon poraza u Indijani, Ted Kruz odlučio da suspenduje svoju kampanju i prekine trku za republikansku nominaciju. Ovo nije bilo za očekivati, jer je poslednjih dana Kruz imao nekoliko istaknutih najava, između ostalog, već je izabrao svoju potencijalnu partnerku za mesto potpredsednika, Karli Fiorinu, bivšu izvršnu direktorku Hjulet Pakarda i takođe kandidatkinju na izborima.

Kruz je kao i Tramp na ovim izborima slovio za autsajdera. Teksašanin, religiozni konzervativac i čvrsti zagovornik “slobodnog” tržišta nije važio za najomiljenijeg kandidata među republikancima u Vašingtonu. Republikanske kolege iz Senata nisu bile oduševljene njegovim ideološkim puritanizmom, niti kritikama kojima je obasipao njihov rad otkad je postao senator. Kao takav, nije mogao ni da očekuje podršku viđenijih republikanaca, ali to mu nije smetalo da se kandiduje. Metodičan i pedantan u svom radu, spremio je veoma uspešnu strategiju. Sada se može videti da je apsolutno bio u pravu kada je tvrdio da su konzervativni glasači ljuti i razočarani i da će na tome zasnivati svoju kampanju. Kruz je planirao da inicijalno postigne dobre razultate u Ajovi (gde je i pobedio), koja je poznata po glasanju za konzervativce, i što bolje rezultate u ostalim državama u februaru, pre nego što na red dođu države “biblijskog pojasa”, u kojima je kao najreligiozniji kandidat očekivao pobede, kao i u njegovoj matičnoj državi Teksasu. Istovremeno je imao i ozbiljnu “grassroots” kampanju kojom je za sebe privukao veliki broj “nevezanih” delegata, koji su obećali da bi glasali za njega na završnoj konvenciji. Ono na šta nije mogao da utiče jeste ulazak u trku osobe koja je po mnogim pitanjima mnogo uspešnije kanalisala to nezadovoljstvo  birača od samog Kruza, Donalda Trampa. Izgleda da su ljuti i razočarani glasači ipak nešto bolje prihvatali Trampove poruke o: nezaposlenosti, imigraciji, spoljnoj politici, nego što su prihvatali Teda Kruza. Kada je Tramp pobedio u martu u većini država “biblijskog pojasa”, Kruzova kampanja je pretrpela veliki udarac. Pobede u Teksasu, Juti, Viskonsinu, koje su dale neku nadu, ipak su bile premalo. Poslednja šansa za Kruza bila je da zajedno sa ostalim kandidatima spreči Trampa da dođe do 1237 delegata potrebnih za nominaciju. Kao što smo videli prošle noći, Indijana je izabrala drugačije.

Šta reći za Donalda Trampa? Čovek koji je uspeo da se posvađa sa svim kandidatima, a da ih istovremeno pobedi, da navuče mržnju čitavog establišmenta, a da odoli njihovim medijskim napadima i milionima dolara koje su u njih uložili, i da uvredi manjine, žene i susede, a da uprkos tome osvoji nominaciju, sada ostaje još jedan korak ka “svetom gralu” politike. Pre samo pet godina, ponižen od strane Baraka Obame na večeri sa novinarima, koju je napustio iz protesta zbog predsednikovih viceva na njegov račun, večeras može da spava snom “pravednika” koji će establišmentu možda doći glave. Na tom putu ga čeka Hilari Klinton, na koju sada može da uperi svoje otrovne strele. Uprkos tome što po inicijalnim istraživanjima, Hilari Klinton ima ogromnu prednost nad Trampom, to ništa ne mora da znači. Ono što sigurno možemo da očekujemo jeste prilično prljava kampanja, koju je Tramp već  započeo, rekavši da Hilari Klinton ima veliku podršku samo zato što je žena. S obzirom da mu je spočitavano da se ne ponaša predsednički, Tramp je u svom stilu obećao da će se kad postane predsednik ponašati “toliko predsednički da će svima biti dosadno”. Protekle nedelje je konačno izašao sa ozbiljnijim planom i govorom na temu spoljne politike, koji je donekle zvučao koherentno i državnički, bez njemu svojstvenih poštapalica, ali kao takav nije impresionirao spoljnopolitičke stručnjake. Da li će Tramp u kampanji za Predsednika uspeti da suzbije svoju narav kako bi privukao i glasače koji se dvoume između republikanaca i demokrata, teško je sada predvideti. Takođe, ostaje da se vidi kako će Tramp uspeti da umiri i dobar deo republikanskog establišmenta koji će mu biti potreban za pobedu. Za sada je 27 viđenijih republikanaca, među kojima i nekoliko senatora reklo da sigurno neće glasati za Trampa na novembarskim izborima, i da bi radije ostali kod kuće.

Do novembra ima još puno vremena, a dosadašnja iskustva govore da nije zahvalno predviđati. Do tada, pratite naš sajt.