Novembar se bliži a sve je napetije i neizvesnije da li će demokrate ili republikanci zasvirati ove jeseni. Čijoj će se muzici predati građani Sjedinjenih Američkih Država?

O važnosti ovih izbora svedoče decenije unazad a i neosporna je činjenica najduže kampanje koja traje od januara do drugog utorka u novembru kada dolazimo do momenta biti ili ne biti. Spektakl izborne kampanje intrigira ne samo državice Amerike već čitav svet jer ona kao super sila drži konce i neretko svi zaigramo kako ona zasvira. U tom pogledu svi mi van okvira SAD-a pretežno smo vođeni preferncijama koje se tiču pravca jednog od kandidata ili uopšte kome naginje Demokratska ili Republikanska partija u vidu spoljne politike koju će voditi, koliko je izmeniti i kako će se to odraziti na nas  u narednom periodu?

Ako se potezi koje će u spoljnoj politici oni odigrati nas i ne tiču mnogo i ne menjaju naš odnos sa njima, često budemo i ravnodušni. U teoriji svakako, u praksi je mnogo drugačije. Ticalo se to nas ili ne, menjalo naš položaj u globalnom poretku ili ne doticalo nas, uvek će biti strana kojoj će se pripadati, demokratima ili republikancima.. Ili nekim trećim.

Danas, Beograd stoji između ova dva kandidata. Između dve velike partije. Dok je vladajuća partija naklonjena Demokratama, opozicija pretežno podršku daje Donaldu Trampu i Republikancima. Predsednik Vlade će govoriti na godišnjoj konferenciji Fondacije Klinton u Njujorku od 19. do 21. septembra. Tema skupa je „Partnerstvo za globalni napredak“. Ovaj potez našeg premijera možemo oceniti kao strateški jer verujemo da pretpostavlja da će Hilari odneti pobedu te obezbediti našoj državi što je moguće „bolji“ položaj. Ili je to pak samo logičan sled okolnosti s obzirom na saradnju SNS-a i Vlade Srbije sa administracijom SAD.

U podršci Trampu prednjači Vojislav Šešelj koji je preporučio Srbima koji žive u Americi da mu pruže podršku.

Suma sumarum interes je ključ naših naklonosti.

Ono važnije je  kojoj meri smer kome se teži u spoljnoj politici odredjuje naklonost samih birača u Sjedinjenim Amerikim Držvama? Mnogo manje od koncepta daljeg razvitka same Amerike unutar njenih granica.

Taj smer neprestano koriguju lideri kampanja, svedoci smo moći elektronskih i štampanih medija i uticaju koji oni imaju na glasače. Neretko i jedna reč može potpuno izmeniti kontekst i izobličiti istinu. A šta je uopšte istina i čemu verujemo?
Da li će vest da Hilari Klinton boluje od upale pluća, teške bolesti ili samo prolazne prehlade moći da preobrati i zapita glasače? Šta je zapravo time trebalo da se postigne? Sve i da je tako, pitanje koje se nameće je dokle su glavni takmaci spremni da odu u svojoj „kampanji“. Optužbe, upozoravanje Vikiliksa Berniju da je bolje za njega da se povuče i sijaset komentara vodećih kandidata usmerenih međusobno u cilju osporavanja i blaćenja sve radi..fotelje? Ili kosmopoltskog kreveta.

Nakon izvestavanja javnosti o zdravstvenom stanju Hilari Klinton i Tramp se nije libio da se pohvali svojim „savršenim zdravstvenim stanjem“ u šou doktora Oza, navodeći džoging, golf i telesne vežbe kao neizostavne u njegovom životu.

Da li postoji išta što je sveto i kojim se sredstvima sve neće služiti ne bi li dobili glas više.

Sa druge strane ključno pitanje je da li su državljani Sjedinjenih Američkih Država riskantni ili ipak igraju na sigurno?

Čak i u slučaju da igraju na sigurno, a neminovno je da pri „sigurnim igračima“ mislimo na pristalice Demokratske partije što zbog strukture same partije što zbog tipa glasača koji su joj naklonjeni a i same ličnosti predstavnice ove partije Hilari Klinton, neće znati da li su na sigurnom polju ili će biti iznenađeni očekuj neočekivano potezima. Sa druge strane, pristalice Republikanske partije i njihovog predstavnika Donalda Trampa bar su naviknuti na dinamičan odnos prema politici ovog kandidata i možda u tome i leži ključ brojnosti i zagovarača njegove ideologije.

Spektakl, promene i novi putevi ili donekle poznati koraci i doslednost?

Vreme će pokazati.

Na kraju krajeva, elektori nisu u obavezi da slede želju stanovnika sa njihove teritorije, mogu u poslednjem času izmeniti odluku, što i nije čest slučaj, ali čini igru uzbudljivijom i neizvesnijom do samog kraja.

Kojim će putem zakoračiti Amerika novembra 2016.godine, ostaje nam da u susretu osmom novembru pratimo napet put utrkivanja za mesto u Beloj kući.