Dok se regularan tok izborne utakmice privodi kraju i kada su svi relevantni mediji u SAD proglasili za pobednika kandidata Demokratske partije, Džozefa Bajdena, dotle se aktuelni predsednik i kandidat republikanaca, Donald Tramp bori da izdejstvuje produžetke kao nadu da će u njima trijumfovati. Međutim, da li će do produžetaka doći u velikoj meri zavisi od arbitara.

Hipotetička varijanta u kojoj Tramp trijumfuje na izborima još uvek je „na stolu“. Projekcija CNN-a u ovom trenutku od 538 respoloživih elektorskih glasova, 279 dodeljuje Bajdenu, što je dovoljno za pobedu, dok 214 dodeljuje Trampu. Tokom 7. novembra pristizanjem glasove putem pošte razlika u glasovima u Nevadi i Pensilvaniji je porasla do tačke u kojoj ni glasovi preostali za brojanje ne mogu da promene stanje. Otvoreno pitanje pobede još uvek je aktuelno u četiri države, to su Aljaska, Džordžija, Severna Karolina i Arizona. Dok je situacija u Severnoj Karolini i na Aljasci nešto povoljnija po Trampa, dotle je u Arizoni i Džordžiji nezavidna po njega, ali još uvek otvorena. Ukoliko bismo uzeli u obzir da će Tramp trijumfovati na Aljasci i u Severnoj Karolini, te da će potencijalna promena stanja glasova u Džordžiji i Arizoni ići u njegovu korist, Tramp će doći u posed 259 elektorskih glasova.

Međutim, tu nije kraj. Kako navodi Associated Press, Trampova administracija je u sredu podnela tužbe Vrhovnom sudu SAD na osnovu pretpostavki da su se u Pensilvaniji, Mičigenu i Džordžiji desile izborne krađe. Naime, Tramp mesecima apostrofira da je institut glasanja poštom prevara, jer otvara prostor za manipulaciju izbornom voljom usled činjenice da su neke države omogućile prevremeno glasanje još od 4. septembra, a među njima se nalaze sve kolebljive države sem Arizone. Ono za čim će njegov pravni tim posegnuti u utemeljivanju tužbenih zahteva jeste između ostalog osporavanje tehnikalija, poput netačno unesenog datuma izbora, netačno unesenog datuma kada je glas poslat poštom ili drugih nepravilnosti koje će pravnom timu služiti kao alibi. Značajan podatak koji ide u prilog Trampovog tima jeste da je većinu sudija sudova pomenutih država nominovala Republikanska partija.

Prethodno izneseni podaci mogu biti izuzetno značajni ukoliko imamo u vidu da je u tom periodu još uvek trajao talas protesta izazvanih smrću Džordža Flojda, a koji su se pretvorili u proteste protiv predsednika Trampa koga javnost priklonjena Demokratskoj stranci krivi za produbljivanje rasnih razlika među građanima. To potvrđuju anketni rezultati National Public Radio koji ocenjuju da se 78% Bajdenovih birača, kumulativno gledano, opredelilo za ukazivanje poverenja smatrajući da će uspešno nivelisati rasne razlike. Stoga su građani revoltirani situacijom i još uvek „vruće glave“ glasali vođeni emocijama, što ne znači da bi situacija bila znatno drugačija na izborni dan da ovaj institut glasanja nije bio u ovoj meri dostupan, ali bi sitne procentne razlike potencijalno značile Trampu u kolebljivim državama. Iako institut glasanja poštom nije novina u SAD, usled pandemije izazvane virusom korona broj glasača koji se opredelio za ovaj način glasanja je prema navodima Washington Post-a dostigao oko 65 miliona građana.

Ako se za trenutak vratimo na pretpostavku da Tramp trijumfuje u četiri države u kojima brojanje glasova još uvek traje, preostaje mu da odnese pobedu u jednoj od tri severoistočne države „plavog zida“. Kao rezultat prethodno pomenutih tužbi,  prvi u nizu sporova stiže iz Pensilvanije. Naime, prema navodima Washington Post-a sudija Vrhovnog suda SAD, Semjuel Alito odobrio je zahtev Republikanske stranke da se izda naredba izbornim zvaničnicima u Pensilvaniji da odvoje glasove koji su pristigli poštom nakon 3. novembra. Zahtevom Republikanske se traži sudska naredba kojom bi se osiguralo da se svih 67 izbornih komisija u Pensilvaniji pridržava direktive države Keti Bukvar. U slučaju da broj nevažećih listića premaši 37.000, Tramp bi se mogao nadati preokretu, te bukiranju dodatnih 20 elektorskih glasova, što će mu omogućiti reizbor. Takođe, uz potencijalni uspeh njegovog pravnog tima sa pronalaženjem neregularnosti i u Džordžiji gde je razlika oko 9.000 glasova, Tramp bi omogućio back-up plan u slučaju da neregularni glasovi ne budu dovoljni za pobedu u Pensilvaniji. Džordžija bi mu donela 16 elektora.

Čitav sudski proces bi trebao biti završen do 14. decembra, jer kako Ustav SAD nalaže, elektorski koledž mora da se sastane prvog ponedeljka posle druge srede u decembru, a što je ove godine 14. decembar. Ukoliko se sudski sporovi oko glasanja prolongiraju posle tog datuma, Ustav ne predviđa konkretne mere, ali će to značiti progresivni razvoj unutrašnjeg prava SAD i prilagođavanje novonastalim okolnostima.

No, pre nego što započne sudski postupak kojim će se razrešiti sporna pitanja i čijim ćemo završetkom konačno znati ime novog predsednika SAD, korisno je istražiti kako je do ove situaciju uopšte došlo.

Šta je dovelo do ovolikog broja izbornih neregularnosti?

Problematika ove situacije leži velikim delom u manjkavosti američkog izbornog sistema koji je izuzetno složen zbog svog federativnog uređenja koje saveznim državama daje veliku slobodu i time mogućnost uspostavljanja različitih sistema glasanja i pravila. Iako se tehnologije glasanja menjaju, postojanje jasne procedure koja se poštuje je nužan preduslov putem kojeg je moguće kontrolisati ili svesti na minimum pokušaje izbornih manipulacija i falsifikovanja rezultata. Prema izveštaju „Nacionalnog Instituta za glasanje od kuće“ iz maja ove godine, većini kolebljivih država koje su dozvolile glasanje od kuće konstatovan je nedostatak verifikovanih potpisa glasača ili postupka za rešavanje problema sa verifikacijom potpisa, kao i druge manjkavosti u biračkim spiskovima.

Poslednji veliki problem sa prebrojavanjem glasova, dogodio se 2000. godine na Floridi kada je Al Gor odlukom izborne komisije izgubio za 537 glasova i time ostao bez pobede na predsedničkim izborima. U veoma napetoj izbornoj noći 7. novembra, Buš je prešao u blagu prednost te je mala razlika u glasovima prema zakonima države Florida dovela do automatskog prebrojavanja glasova koji je započet dan nakon izbora. Rezultati prebrojavanja prvog dana smanjili su marginu na nešto više od 900 glasova, da bi do 10. novembra, kada je prebrojavanje završeno razlika iznosila svega 327 glasova. Kada je postalo jasno da će Florida odlučivati o novom predsedniku, pažnja nacije usredsredila se ka ručnom prebrojavanju glasova.

Tokom ponovnog brojanja glasova, usledile su kontroverze nastale otkrivanjem različitih nepravilnosti koje su se dogodile u procesu glasanja u nekoliko izbornih okruga. Naime, pre izbora kancelarija Državnog sekretara izbrisala je desetine hiljada građana koji su identifikovani kao prestupnici sa biračkih spiskova na Floridi, dok su afroamerički glasači identifikovani na listama nekih okruga i u meri pet puta većoj od njihovog realnog udela u stanovništvu. Demokrate su tvrdile da mnogi od identifikovanih nisu prestupnici i da je trebalo da imaju pravo glasa po zakonima države Florida, jer su očekivali da bi većina njih izabrala demokratskog kandidata da su mogli glasati. Pored toga, ovi izbori proizveli su mnogo više „preglasavanja“ nego obično, posebno u većinski afroameričkim predelima poput okruga Džeksonvil, gde je oko 21.000 glasačkih listića imalo više zaokruženih polja, kao što su dva ili više izbora za predsednika.

Posle tužbi, osporavanja i ponovnog brojanja glasova, Vrhovni sud Floride je naložio ponovno brojanje u svih 67 okruga, na šta je Buš uložio žalbu i slučaj uputio na Vrhovni sud SAD. Odluka je rezultirala jednom od najkontroverznijih odluka Vrhovnog suda u američkoj istoriji. Pobedom na Floridi, Buš je prestigao Gora u elektorskim glasovima sa 271 naspram 266 i bez ikakvih daljih zakonskih mogućnosti, Goru je preostalo samo da prizna poraz.

Mada ogorčen raspletom situacije i silnim kontroverzama koje su mu onemogućile pobedu, Al Gor nije posegnuo za osporavanjem izbornih rezultata i pozivanjem birača na nemire već je džentlemnski postupio kako bi građani zadržali poverenje u izborni sistem. No ipak, za Trampa ne možemo reći da deli džentlmenski sentiment Al Gora, te se od njega ne očekuje da tek tako preda izbornu pobedu, što je izjavio u nekoliko navrata. Zanimljiv podatak, ukoliko Tramp pobedi postaće prvi predsednik kome je pošlo za rukom da dva puta uzastopno pobedi na izborima na kojima je dobio manje glasova od suparničkog kandidata.

Međutim, jedno od pitanja koja se postavlja na agendu jeste da li će ga njegovi republikanci tako zdušno pratiti u pokušaju da ospori glasove, s obzirom da republikanska stranka i te kako može biti zadovoljna rezultatima ovih izbora. Prognozirani pad popularnosti Republikanske stranke se nije dogodio, naprotiv Tramp je ojačao njenu podršku ne samo među belom populacijom, već i među latino i afromameričkim glasaćima, ali i među mladima što govore podaci Financial Times-a. Takođe, republikanci su zadržali većinu u Senatu, stekli 6 novih kongresmena u odnosu na srednjeročne izbore iz 2018. godine, a osvojili su i većinu guvernera.

Još jedna od izbornih neregularnosti vredna pomena jeste i izmena izbornih pravila neposredno mesec dana pred izbore u državama poput Viskonsina, Severne Karoline ili Pensilvanije koje su ne samo razlog za brigu od političke, već i od pravne manipulacije. Naime, izborna pravila nisu menjana po zakonskoj proceduri, preko državnih institucija odnosno skupština saveznih država, već su sudovi donosili odluke koji su svojim odlukama menjali izborno pravo, s toga su pritužbe Republikanske stranke upućene u pravcu legalnosti tih pravnih radnji. Unutrašnje pravo SAD će biti na velikom testu.

Mada se ne mogu naći pod lupom istrage, ali veliki promašaji izbornih anketa su imale svoju ulogu u kreiranju izborne volje građana. Rezultati istraživanja Siena College za četiri kolebljive države: Arizoni, Pensilavniji, Floridi i Viskonsinu su žešće podbacili u svojim prognozama. U izbornim anketama Tramp je bio ozbiljno potcenjen, pa mu se npr. u Viskonsinu prognozirao poraz od čak 11%, dok je na kraju ta razlika iznosila 0,5% ili prognozirani poraz na Floridi od 3% pretvorio su u pobedu od 3%. Ukoliko imamo u vidu „tihe“ glasače (ne deklarišu svoju izbornu volju pre dana izbora) koji ne predstavljaju veliki procenat, Trampove pristalice, kao i njegov pravni tim i on lično se mogu žaliti da su izlazne ankete dovele do manipulacije izbornom voljom birača.

Šta možemo očekivati od Bajdenove pobede?

Bajden nema velike izglede za drugi mandat s obzirom da će pred njim biti težak zadatak uspostavljanja socijalnog mira i društvenog konsenzusa koji se neće dogoditi u bliskom periodu. Bajdena će dočekati veoma polarizovano društvo te će njegova uloga kao tranzicionog predsednika biti 80% vremena posvećena posrnuloj ekonomiji i pripremi za predstojeću ekonomsku krizu, kao i drugim pitanjima unutrašnje politike, tako da će spoljnoj politici posvećivati manje vremena ili će tu ulogu preuzeti potpredsednica Kamala Heris.

S obzirom na potrebu za državnom intervencijom u obuzdavanju epidemije virusa korona, možemo očekivati i veće učešće države u ekonomiji prvi put od 2008. godine. Naravno, ono neće biti samo produkt trenutnih potreba države već i svojevrstan mehanizam „otplate dugova progresivistima“. Sa povlačenjem Bernija Sandersa iz predsedničke trke, progresivisti unutar Demokratske partije su ostali bez svog predstavnika, te kako je opšta procena unutar stranke bila da umereni centralista poput Bajdena ima najrealnije šanse da pobedi Trampa, u tom su progresivisti odlučili da mu ukažu podršku, ali uz određene ustupke. Kao jedan od uslova početkom aprila nametnuo se zahtev da Lorens Samers, bivši ministar finansija u administraciji Bila Klintona i sadašnji ekonomski savetnik Džozefa Bajdena, bude uklonjen sa trenutne funkcije, jer kako progresivisti navode nasleđene ekonomske politike „Lerija“ Samersa doprinele su nebeski visokim ekonomskim nejednakostima i klimatskoj krizi u kojoj se SAD nalaze, te ga to čini nepodobnim za učešće u administraciji.

Imajući u vidu prethodno navedeno, Bajden neće imati snage za transformaciono liderstvo usled činjenice da mora zadovoljiti zahteve frakcija unutar svoje partije, te Demokratska stranka sada dosta podseća na Demokratsku opoziciju Srbije koja je predstavljala koaliciju 18 stranaka različitih političkih i ideoloških ubeđenja, ali ujedinjenih sa ciljem obaranja režima Slobodana Miloševića, međutim male su šanse da će sudbina DOS-a zadesiti i Demokratsku stranku.

Sa druge strane, nakon ovih izbora republikanci će gotovo izvesno imati većinu u Senatu, većinu guvernera u saveznim državama, kontrolisaće većinu sudova i imati solidne izlgede da osvoje blagu većinu na srednjeročnim izborima 2022. godine, a uz dobrog kandidata i kvalitetnu strtegiju 2024. se mogu nadati novom predsedniku iz njihovih redova. Pitanje od izuzetne važnosti koje se postavlja pred republikance jeste da li će baza njihovih glasača ostati pod uticajem Trampove retorike i ideologije, odnosno ideje „trampizma“ o „stvaranju Amerike ponovo velikom“, te da li će svoju politiku i kandidate morati da prilagođavaju željama birača.

U kontekstu prethodno navedenog, postavlja se pitanje da li je Tramp podstakao revolt „Džeksonijanske države“. Naime, Džeksonijanska škola spoljne politike nastla je kao produkt delovanja predsednika Endrua Džeksona (1829-1837), a njeni osnovi postulati su najbliži stavovima srednje klase i ruralnog stanovništva koji obuhvataju: nemešanje u unutrašnja pitanja drugih država, bespogovorni partiotizam, ne započinjanje ratova radi branjenja velikog kapitala u cilju zaštite autokratskih režima, zalaganja za veću moć pojedinih država u odnosu na Saveznu državu, smanjivanje imigracije i još toga. Sa druge strane, Vilsonijanska škola spoljne politike kao izdanak predsednikovanja Vudroa Vilsona (1913-1921) vodi se načelima intervencionizma jer polazi od pretpostavke izuzetnosti Amerikanaca da određuju pravila, te da imaju „mesijansku“ misiju da svet učine bezbednim za demokratiju. Od prvog mandata Bila Klintona i početka trenda globalizacije, čini se da je Vilsonijanska škola imala primat u američkoj politici kako kod demokratskih tako i kod republikanskih predsednika. Konstantne vojne intervencije su usmertile na stotine hiljada civila i na hiljade američkih vojnika, te stvorila velike bezbednosne probleme za SAD. Pobeda Trampa 2016. je revolt građana prema takvoj politici i čini se da će se pored rasnih pitanja koja su već dugo na političkoj agendi, na spisku naći i ideološka pitanja koja će zajedno determinisati budućnost delovanja SAD. Čak i u slučaju da Tramp ne trijumfuje ideja „trampizma“ će umesto njega „igrati produžetke“.

Bez obzira na pobedu bilo kog kandidata, ono što predstoji SAD jeste nalet velike pretnje po američku demokratiju i održavanje poverenja građana u izborni i politički sistem. Da bi se izbegla ozbiljnija kriza u društvu jedan od kandidata je morao zabeležiti značajniju pobedu, a pošto do nje nije došlo sada će se bilo koji od dva kandidata naći u situaciji da protiv sebe ima polovinu građana koji će reći „ovo nije moj predsednik“ (Podseća na neke balkanske zemlje?). Trampove pristalice će se žaliti na pokradene izbore, a u slučaju Trampove pobede, Bajdenovi glasači će se žaliti da je Tramp okupirao sudove i da preinačuje izbornu volju građana. Dan nakon izbora imali smo incidente fizičkog nasilja pred Belom kućom između pristalica dve strane, što otvara pitanje da li je to mogući scenario usled ove velike podeljenosti, dok postojeća neizvesnost samo produbljuje nervozu i sumnje, te da su i jedni i drugi spremni da se bore protiv nepravde koja se čini prema njihovom kandidatu i prema njima kao glasačima.


Lazar Subotić