Izbori za predsednika Sjedinjenih Američkih Država su odavno postali politički proces koji se drži pod budnim očima globalne javnosti. Međutim, mora se imati u vidu da njihov politički sistem krasi kompleksnost oličena u izborima preko 87.000 javnih funkcionera na različitim nivoima i granama vlasti. U brojnim saveznim državama se čak i deo sudija bira izjašnjavanjem građana na izborima. Druga važna lekcija iz poznavanja prakse američkih izbora: u očima većine građana SAD sva politika je lokalna. I treće, gotovo svi izabrani vršioci javnih funkcija, ukoliko im pravni sistem to omogućava, teže obnovi svojih mandata kada za to dođe vreme.

      Novembra 2020. godine dolazi vreme za izjašnjavanje registrovanih birača o novom sazivu Predstavničkog doma, odnosno 35 senatora na mestima gde šestogodišnji mandat za vršenje funkcije ističe. U senci kampanje unutarstranačkih izbora u Demokratskoj partiji, ali i sveprisutne kampanje Donalda Trampa koji je odavno najavio kandidaturu za ponovni izbor (ukoliko je iz kampanje ikada i izlazio), izrasta poprište političke borbe za mesta u zakonodavnom telu.

      Vratimo se na trenutak 2 godine unazad. Šesti novembar 2018. godine najavljivan je kao svojevrsni referendum o dotadašnjim učincima Trampove administracije. Gotovo po pravilu, iako ima i brojnih izuzetaka, politička partija kojoj pripada aktuelni predsednik gubi većinu u Kongresu na polovini mandata. To je bio slučaj sa Dvajtom Ajzenhauerom i izborima 1954, tako je bilo i početkom 80ih za vreme administracije Ronalda Regana, ili vremenski još bliže, predsednikova partija je izgubila dvocifren broj mesta u Kongresu 2010. godine tokom Obamine administracije. Brojevi možda navode na drugi zaključak, ali posledična praksa nas uverava da su izbori na polovini Trampovog mandata bili pobeda politike njegove administracije.

Svojim oštrim predizbornim rečnikom da se na glasačkim listićima nalazi „apsolutno svaka stvar u koju verujete“ ili da će izbori biti pitanje „opstanka nacije i budućnosti novih pokolenja“, demokrate nisu na željeni način usmerile umove i duše građana SAD. Za Trampovu administraciju još važnije, nisu uspele da „Pirovu pobedu“ materijalizuju uspešnim vođenjem Milerove istrage, niti impičmenta koji bi ishodovao opozivom Predsednika. Donald Tramp je, ipak, bio „kec u rukavu“ republikanaca i svojim pojavljivanjem na mitinzima u Indijani, Misuriju i Teksasu, doprineo pobedi republikanskih kandidata te, ne tako davne 2018. godine. Opstao je do današnjih dana politički neozleđen u velikoj meri zahvaljujući republikanskoj većini u Senatu. Međutim, da li će se ta krhka većina održati i posle 3. novembra 2020. godine?

      Od ukupno 100 mesta u Senatu, 3. novembra 2020. na redovnim izborima će se birati 33 članova koji će započeti (ili nastaviti) svoje šestogodišnje mandate 3. januara 2021. godine. Dodatno, istog dana, još dvoje senatora biraće se na organizovanim specijalnim izborima (u Arizoni i Džordžiji). Od ukupno 35 mesta za koje će se demokratski i republikanski kandidati boriti u narednom periodu, čak 23 mesta „brane“ republikanci, odnosno skromnih 12 demokrate. Tas na vagi je bio znatno teži pre dve godine u korist Republikanske partije. Naime, tada su branili svega 9 mesta što je umnogome olakšalo zadatak uspostavljana većine u Senatu.

Osim broja mesta koje je potrebno odbraniti, učestalo se navodi još nekoliko kriterijuma koji olakšavaju pravilno praćenje izborne trke za Senat. Prvi među njima je  odstupanje na osi: stranka čiji je predstavnik u Senatu – rezultat predsedničkih izbora 2016. godine. Prema ovom pokazatelju može se uočiti apsolutna ravnoteža. Demokrate će imati zadatak da u Alabami i Mičigenu, gde su se građani izjasnili u Trampovu korist, odbrane svoja senatorska mesta; sa druge strane, republikanci će isto morati da učine u Koloradu i Mejnu, gde je Hilari Klinton 2016. godine pobedila sa 5, odnosno 3 procenta razlike.

Druga važna napomena koju je nužno uzeti u razmatranje jeste broj kandidata koji se neće kandidovati za ponovni izbor. Dosadašnja praksa je pokazala da je mnogo jednostavnije obezbediti reizbor u odnosu na prvi izbor nekog od kandidata. Prema ovom kriterijumu, blagu prednost imaju demokrate. Republikanski senatori se neće ponovo kandidovati u 3 države (Vajoming, Tenesi i Kanzas), dok se kod Demokrata samo jedan aktuelni senator odrekao ovog prava (u Novom Meksiku). Korektivni faktor koji se zbog protoka vremena samo uslovno može uzeti u obzir jesu rezultati ostvareni 2014. godine. Te godine su se poslednji put birali senatori u ovim državama. Uz ograničenje da je tada aktuelni predsednik Barak Obama dolazio iz Demokratske partije, ukazujemo da su na tim izborima 9 senatorskih mesta prešla iz ruku demokrata u redove Republikanske partije. I treći, kriterijum koji svakodnevno opipava izborni impuls građana jesu rezultati istraživanja javnog mnjenja.

Imajući u vidu sve navedene kriterijume, 7 meseci pre održavanja izbora moglo bi da se konstatuje da će u čak 17 država izborni rezultati do samog kraja biti neizvesni. Relevantne analize zainteresovanih aktera na tlu SAD sužavaju izbor na svega nekoliko, a gotovo da su svi saglasni da će se sa naročitom pažnjom pratiti izbori u Arizoni i Koloradu, dok je kod nekih lista proširena na Mejn, Severnu Karolinu i Alabamu.

Mesto senatora iz Arizone ostalo je upražnjeno smrću republikanskog senatora Džona Mekejna (John McCain). Premda je izgubila izbore za Senat 2018. godine, kada nije uspela da odbrani mesto koje je ostalo upražnjeno penzionisanjem republikanca Džefa Flejka (Jeff Flake), uz podršku guvernera Arizone Marta MekSali (Martha McSally) je, ipak, zauzela Mekejnovo mesto u Senatu. Sa tim teretom na leđima, učestvuje u nijansiranoj izbornoj trci protiv inspirisanog i finansijski odlično podržanog bivšeg astronauta, demokrate Marka Kelija (Mark Kelly), inače supruga bivše republikanske članice Predstavničkog doma, Gabi Giford (Gabby Gifford). Procene koje okružuju ovaj duel, za koji se opravdano smatra da će biti i „najskuplji“ prema do sada prikazanim sredstvima u kampanji, ukazuju na blagu Kelijevu prednost u vrednosti od 4 procenata.

Borba slična ovoj uočava se u Koloradu. „Plava država“ u nastanku biće pravi izazov za Korija Gardnera (Cory Gardner). Premda se u demokratskom kampu još traži pogodan kandidat do preliminarnih izbora zakazanih za 3. mart, postaje sve izglednije da će to mesto, u konkurenciji od 10 kandidata, zauzeti bivši guverner, Džon Hikluper (John Hicklooper). Uvažavajući činjenicu da je pre 6 godina Gardner pobedio demokratskog kandidata sa veoma uskom marginom od oko 3%, jasno je da će pažnja javnosti, naročito one naklonjene Demokratama, biti usidrena u Koloradu.

U senci unutarstranačke kampanje u Demokratskoj partiji, a izvesno i predsedničke izborne kampanje narednih meseci, izbor članova Senata zadržaće drugorazredni značaj u sredstvima javnog informisanja. Republikanci će, kao i 2018. godine biti u odbrambenom stavu. Potražiće svoje prilike u državama poput Alabame, i grčevito se boriti da zadrže većinu izvojevanu u prethodnih nekoliko izbornih ciklusa. Ne bi smeli olako da zaborave da je aktuelni predsednik ostao u Beloj kući upravo zahvaljujući Senatu.