Izborna noć u nadmetanju za demokratsku i republikansku nominaciju 26. aprila u pet severoistočnih država SAD (Merilend, Pensilvanija, Konektikat, Rod Ajlend, Delaver) u jednom pogledu nalikuje izbornoj noći u Srbiji dve večeri ranije, uz sva ograničenja koja nosi poređenje ovih suštinski drugačijih izbornih procesa. Predizborne procene javnog mnjenja u Srbiji jasno su ukazivale na očekivanu ubedljivu pobedu liste okupljene oko SNS-a, kao što su i u SAD prognozirane pobede Donalda Trampa u republikanskom taboru u svim državama, odnosno Hilari Klinton u demokratskom taboru u većini. Upravo to se i dogodilo. Donald Tramp odneo je više nego ubedljivu pobedu u svih pet pomenutih država, ubedljiviju od prognoza, ostavivši daleko iza sebe rivale Teda Kruza i Džona Kejsika. Hilari Klinton je pobedila u četiri od pet država, dok je njen rival Berni Sanders uspeo da trijumfuje samo na Rod Ajlendu.

Nakon sinoćnih izbora, deluje da je neosvajanje nominacije od strane Trampa i Klintonove u svojim redovima jednako nemoguće kao i neformiranje izvršne vlasti u Srbiji od strane pobedničke koalicije. Najbolji pokazatelj Trampove dominacije jeste činjenica da je na jučerašnjim izborima osvojio 105 delegata, nasuprot 5 delegata, koliko je prikupio Kejsik, te jednog Kruzovog delegata. Hilari Klinton nije bila toliko ubedljiva jer je osvojila 194 delegata, nasuprot Sandersovih 129. Međutim, imajući u vidu postojeću prednost u broju delegata, kao i apsolutnu dominaciju u pogledu superdelegata, više je nego jasno da Sandersovi izuzetni uspesi na mnogim poljima u ovom izbornom procesu, koji su ga već učinili svojevrsnim pobednikom, nisu dovoljni da ga učine i pobednikom trke za nominaciju, baš kao što je ranije pisao Stevan Nedeljković.

Izgleda da je ishod jasan i protagonistima ovih izbora, pa je zbog toga i Tramp u svom pobedničkom govoru usmerio pažnju prema svojoj budućnoj rivalki, Hilari Klinton, gotovo potpuno zanemarivši osvrt na republikanske protivkandidate za nominaciju. Sastanci koje je Tramp u poslednje vreme održao sa republikanskim establišmentom očigledno vode ka „zakopavanju ratnih sekira“ i prihvatanju realnosti da je Tramp kandidat Republikanaca, pri čemu se Tramp okreće diskursu potrebe za jedinstvom partije. Ipak, povlačenje kandidata iz procesa, naročito Teda Kruza, nije za očekivati. To svakako ne mora mnogo da šteti Trampu, ukoliko se u kampanji za izbore u preostalim državama smire strasti unutar njegove partije. Pametan izbor kandidata za potpredsednika jedna je od ključnih stvari koja može povratiti Trampu poverenje establišmenta, a samim tim i određenog broja glasača Republikanske partije, bez kojih su mu šanse za pobedu u centralnom nadmetanju protiv demokratske kandidatkinje daleko manje.

Sa druge strane, izbor kandidata za potpredsednika treba da izvrši i Hilari Klinton, iako deluje da je ovo pitanje za nju manje važno, jer se pretpostavlja da će Sandersovi birači nju svakako podržati u sukobi sa arhineprijateljem – Donaldom Trampom. Upravo zbog toga, Donald Tramp pokušava da unese seme razdora među demokratama, javno pozivajući Sandersa da na izborima nastupi kao nezavisni kandidat. Imajući u vidu da je Sanders i bio nezavisni političar tokom većeg perioda svoje karijere, deluje da tako nešto teorijski nije nemoguće. Ipak, kako bi ovakav ishod gotovo izvesno doveo Trampa u Belu kuću, u praksi bi takav hazarderski potez Sandersa bio prilično nerealan. Možda i kako bi se u potpunosti izvršila prevencija ovakvog scenarija, pominje se čak i mogućnost da Sanders bude potpredsednički kandidat.

Na samom kraju, vratimo se samo na kratko paraleli sa Srbijom. Nekih pola godine posle američkih, i Srbiju očekuju predsednički izbori. Slično kao što je Klintonovoj, a naročito Trampu, izbor kandidata za potpresednika bitan za stabilnost u partiji i za šanse da se pobedi na predsedničkim izborima, tako će i budućem i aktuelnom premijeru Vučiću od velikog značaja biti izbor za kandidata za predsednika Srbije ispred njegove stranke. Podrška aktuelnom predsedniku Tomislavu Nikoliću nosi sa sobom određeni rizik u pogledu ishoda, a uskraćivanje te podrške, u slučaju predsednikove odluke da se ponovo kandiduje, nosi rizik za stabilnost stranke, pa možda posledično i izvršne vlasti. Deluje da o tome treba razmišljati i prilikom predstojećeg formiranja izvršne vlasti u Srbiji. Predstojeće nedelje će biti veoma politički zanimljive, i u SAD, ali i u Srbiji. Izbori su završeni – spremite se za predstojeće izbore!