Tokom jučerašnjeg dana u okviru trke za demokratsku nominaciju održan je kokus u Vajomingu. Na njemu je pobedu odneo Berni Sanders osvojivši  55,7% glasova, ali i isti broj delegata kao Hilari Klinton, po sedam. Po svojoj strukturi Vajoming naliči državama u kojima je Sanders pobeđivao do sada: čini ga 92,7% belačkog stanovništva, pretežno je ruralna i poljoprivredna država i sa tradicijom glasanja za republikance posledjih 50 godina. Izbori u ovoj najmanje naseljenoj američkoj državi nisu imali karakter odlučujućih, čak ni posebno značajnih. Sa 14 delegata ostvaraju ukupni udeo od približno 0,29% svih demokratskih delegata koje kandidati mogu osvojiti.

Sanders je pobedom zadržao „momentum“, ostvarivši uspeh na osam od poslednjih devet nadmetanja sa Hilari Klinton. Međutim, Sanders je pobede odneo u državama koje ne nose veliki broj delegata. Tako je na poslednjih devet „prajmarisa“ Sanders osvojio 197 delegata, dok je Hilari Klinton osvojila 122. Primera radi, Hilari Klinton je samo na Floridi osvojila 84 delegata više. Sandersove pobede sa malom razlikom mu daju razloga za borbu i ostanak u trci, ali ne i šanse za demokratsku nominaciju jer je delegata sve manje, a razlika u osvojenim delegatima neznatno smanjena. Hilari ih je do sada, računajući i „super delegate“,  osvojila 1756, a Berni 1068. Čini se da pobede sa malim razlikama vode Bernija u krajnji poraz. Zašto?

Do kraja demokratskih preliminarnih ostalo je još 1647 „neraspoređenih“ delegata i to bi značilo da Sanders mora da osvoji 1314 delegata, odnosno, 79,8% ukupnog broja za pobedu u nominacijama. S obzirom na dosadašnji trend, ali i istraživanja u državama kao što su Njujork, Kalifornija ili Merilend, Sandersove šanse su gotovo nikakve. Ukoliko se u razmatranje uzme da, za razliku od republikanaca, kod demokrata nema država u kojima je izborni princip „pobednik nosi sve“, Sandersove šanse se svode na naučnu fantastiku. Kao olakšavajuća okolnost se može uzeti da se nešto više od 200 „super delegata“ još uvek nije opredelilo, ali to nije „crkva“ u kojoj bi Sanders „trebalo da se moli.“ Do sada ih je osvojio 31, naspram Hilarinih 469.

Uzevši sve u obzir, Sandersovih šansi gotovo i nema. Bez obzira na sve simpatije prema „Energičnom dekici“, vreme je da se kaže da je Hilari Klinton kandidat demokratske stranke na predsedničkim izborima 2016. godine. I ne treba biti nepravedan prema „Madam Secretary“, bez obzira na odsustvo simpatija, i reći da je pobeda nezaslužena. Hilari Klinton jeste miljenik „demokratskog establišmenta“, ali i kandidat koji je u dosadašnjim preliminarnim izborima osvojio gotovo tri miliona glasova više od Sandersa.

Ipak, Berni Sanders je već pobedio! I ovde sve ne radi o moralnim pobednicima ili tragičnim porazima koji se proglašavaju u lažne pobede. Berni Sanders je u izbornu trku uneo revoluciju svojim stavovima i delovanjem. Dokazao je da osnovni ekonomski postulati američkog društva nisu neupitni i nedodirljivi i da Amerika ima dovoljno simpatija prema socijalnom naličju ekonomskog razvoja i napretka. Takođe, Berni Sanders je u trku vratio nadu! Podsetio je građane Sjedinjenih Američkih Država na „američki san“ mogućnost da jedan apsolutni autsajder stigne do samog vrha. Napregao je do krajnjih granica „Super PAC-ove“ demokratskog establišmenta i suvereno udarao na nervne završetke Hilari Klinton i njenog tima. Što je najvažnije, ostavio je prostor za nove revolucije i revolucionare. Čestitke Berni, pobedio si!