Uvertiru za drugu predsedničku debatu u Sjedinjenim Američkim Državama napravio je Vašington post (Washington Post) objavljivanjem audio/video zapisa na kome Donald Tramp, po ko zna koji put (postoji nesaglasje između Kosmopolitena i Voksa da li 23. ili 39. put), iznosi seksističke komentare i ponižava čitav ženski rok. Posledično, pitanja o odnosu prema ženama, ali i manjinskim grupama, su u velikoj meri oblikovala sinoćnu debatu i uslovila strategije i stilove debatovanja dva kandidata.

Donald Tramp je ponovo bio u defanzivi. Svi „trapavi“ komentari iznošeni od decembra 2015. naterali su Trampa da odustane od strogo napadačkog stila koji preferira i koji mu najviše leži. Morao je tokom debate da objasni ranije komentare o ženama, afroamerikancima i pripadnicima hispano zajednice, da obrazloži stavove iz kampanje o zabrani imigracije muslimana u SAD i nazivanje latinosa silovateljima i provalnicima. Obrazlaganje svega navedenog mu je ostavilo premalo vremena do dođe do daha i krene u kontranapad. Kada god je imao vremena i prostora, napadao je Hilari Klinton silovito i u najslabije tačke njene biografije i kampanje. Kao i u republikanskim debatama kada je „oduvao sa podijuma“ Teda Kruza, Džona Kejsiha i posebno Marka Rubija, Trampove kritike su bile oštre i direktne.

Međutim, Trampovi odgovori na konkretna pitanja ostajali su na nivou opštosti. Deluje da Donald Tramp nema konkretna i spremna rešenja ni za jedan od problema koje spočitava Hilari Klinton, Baraku Obami ili Bilu Klintonu. Ističe da će program zdravstvene zaštite „Obamacare“ potpuno ukinuti, a da će osiguravajuće kompanije disciplinovati konkurencijom. Njegovi stavovi po pitanju krize na Bliskom istoku nisu sasvim konzistentni. Njegovo viđenje odnosa sa Rusijom drastično se razlikuje od pogleda koje ima kandidat za potpredsednika Majkl Pens. Čak i u oblasti poreske politike, za koju tvrdi da je ekspert, daje predloge za drastična smanjenja poreza koji se već na prvi pogled čine teško održivim i iza kojih ne stoji analiza posledica (Trampov plan poreske politike se može pronaći na njegovom zvaničnom web portalu i ne sadrži više od 3 stranice A4 formata). Pozitivan element Trampovog nastupa ponovo je bila stabilnost i demonstriranje temperamenta dostojnog predsednika. S obzirom da proživljava verovatno najgore danu u kampanji, nije mu bilo lako da ostane pribran, ali je uspeo da pobedi sebe. Da je to činio ranije, verovatno bi imao mnogo više prostora za nadu 8. novembra.

Iako je na početku debate Hilari Klinton delovala jasnija i uverljivija, u daljem toku emisije je izgubila oštrinu i snagu u argumentima. Čini se da nije na najbolji način iskoristila momentum i nove informacije o Trampovim starim ispadima. Njeni stavovi su biti tek nešto manje opšti od Trampovih. Najosetljivije tačke bile su joj obrazlaganje načina za unapređivanje „Obamacare-a“, za koji je čak i Bil Klinton rekao da je potpuna katastrofa, predstavljanje strategije budućeg delovanja SAD na Bliskom istoku i, naravno, nevešto objašnjenje upotrebe privatnog mejl servera za zvaničnu komunikaciju. Imala je i Hilari Klinton puno toga za odbraniti, nije to uvek činila uspešno, ali je ponovo delovala znatno pripremljenije od Donalda Trampa.

Na kraju svake debate postavlja se pitanje: ko je pobedio? Pobeda u debati zavisi, pre svega, od subjektivnog dojma svakog od posmatrača. Osim u slučajevima apsolutne dominacije jednog od govornika ili otkrivanja novih i izuzetno važnih informacija koje bi jednog od kandidata dovele u nepovoljan položaj, debata uvek ostavlja podeljene utiske. Preferencije posmatrača, odnosno, ono što bi želeli da čuju, oblikovale su i odgovor na pitanje ko je pobedio u jučerašnjoj debati. Najveći broj demokrata reći će da je to Hilari Klinton, dok će republikanci pobednikom proglasiti Donalda Trampa.

Verovatno će nam istraživanja javnog mnjenja reći da je Hilari Klinton pobednica druge debate. Ukoliko zanemarimo kontekst, ona to i jeste, ali nam kontekst govori da je imala puno više prostora za „poentiranje“ koji je promašila. Sa druge strane, Tramp je uspešno adresirao svoju ciljnu grupu. Valja priznati da je stvorio snažnu, disciplinovanu i ekstremno privrženu grupu ljudi koja bi ga bez obzira na sve uvek podržavala i koja neumorno ispunjava virtuelni prostor porukama podrške svom kandidatu. Ali čvrsto jezgro nije dovoljno za pobedu Donalda Trampa na izborima 8. novembra. Sada je i kristalno jasno da Tramp ne dopire do srca i umova pripadnika manjinskih grupacija. Ruku na srce i ne trudi se puno. Takođe, njegove poruke nisu pronašle nezavisne glasače, a ni razočarane republikance. S obzirom da je do izbora ostalo manje od mesec dana, Tramp će morati brzo da reaguje i pronađe najpodesniju strategiju za pridobijanje novih glasača.

Mediji se poslednjih dana utrkuju ko će prvi da „otpiše“ Trampa iz trke za predsednika SAD. On prolazi najgore dane kampanje i suočava se sa trenucima za koje su mnogi mislili da neće doći, sa padom podrške. Od decembra 2015. godine, pa sve do pre desetak dana je Donald Tramp imao trend rasta podrške birača, ali se sada suočava sa padom. Međutim, ne treba prerano proglasiti pobednika ili u ovom slučaju pobednicu. Oktobar je verovatno najznačajniji mesec u kampanji, Donald Tramp kandidat koji je kao autsajder i ušao u trku i koji još uvek može da iznenadi, a ni Hilari Klinton nije Abraham Linkoln. Najzanimljiviji dani kampanje nam tek predstoje.