Slegli su se utisci posle “Super utorka” i sada je došlo vreme da posao političara privremeno preuzmu analitičari. Borba unutar Demokratske partije za stranačku nominaciju doživela je svoju kulminaciju: dva kandidata, dve politike, dve Amerike. Duel između Bernija Sandersa i Džozefa Bajdena odrediće ko će na megdan Donaldu Trampu. Rezultati glasanja tokom „Super utorka” nedvosmisleno su pokazali da Bajden najbolje reprezentuje prosečnog građanina SAD, a da je Sanders još uvek avangarda za njihovu političku scenu. Bajden je uspeo da osvoji 10 od 14 država, dok je Sanders osvojio samo 4, uključujući Kaliforniju koja po svom značaju odstupa od “obične” države. Sandersov početni uzlet doživeo je blagi pad u periodu iza nas, dok Bajden ubrzano ide ka nominaciji. Prognoze su sada na strani bivšeg američkog potpredsednika, ali bez obzira na rezultate unutarstranačkih izbora kod demokrata, utisak je da je Sanders potresao političku scenu u SAD otvorivši mnoga pitanja koja će nadmašiti aktuelnu trku za predsednika države. Problemi koje je tokom kampanje Sanders označio kao suštinske, odrediće u narednim godinama pravac kojim će unutrašnja politika SAD ići. U nastavku ću pokušati da određena pitanja detaljnije razmotrim kako bih prikazao da je Sandersov uspeh neminovan.

Ekonomija

Trend rastuće globalne nejednakosti nije zaobišao ni SAD. Sve veći broj građana Amerike postavlja pitanje kako je moguće da nekoliko procenata stanovništva u SAD kontroliše 70 ili 80% bogatstva najveće svetske ekonomije. Pitanje redistribucije u ekonomiji sve više dobija na značaju. Pa je tako i u Sandersovoj kampanji zauzelo važno mesto. Berni Sanders je označen kao glavni protivnik politike oštre polarizacije u ekonomskom smislu. Svoju kampanju usmerio je protiv predstavnika krupnog kapitala i velikih finansijskih korporacija, kao i protiv strože regulacije banaka. Ono što je zanimljivo, Sanders je jedan od retkih, ako izuzmemo Elizabet Voren, koji se otvoreno pobunio protiv ekonomskog statusa kvo. Uspeo je da probudi svest kod ljudi da ekonomija može drugačije da se organizuje, a da banke nemaju ekskluzivno pravo na istinu. Podrška koju ovakav ekonomski program dobija može predstavljati pravi izazov establišmentu u SAD.

Participacija građana

Nakon izbora 2016. godine, Sandersu je zamerano da nije u stanju da proširi svoju stranačku bazu koja bi ukjučivala različite slojeve društva. Međutim, kampanja 2020. godine dokazala je suprotno. Pored “milenijalaca” koji predstavljaju stub Sandersove podrške, Sanders je svoju bazu proširio sa Afroamerikancima, Latinoamerikancima, čak u jednom delu i starijim građanima SAD, koji tradicionalno ne podržavaju senatora iz Vermonta. Često se previđa da Sandersa najviše podržavaju građani između 18-28 godina. Oni nisu samo glasači, oni su i budućnost SAD. Ne smemo olako preći preko činjenice da ljudi, koji svoje ideale tek treba da ostvare, poistovećuju svoj pravac sa programom Bernija Sandersa. Implikacije ovoga ćemo tek videti. Podaci do kojih su došli istraživači Univerziteta Harvard pokazuju da je njegova kampanja promenila način na koji milenijalci razmišljaju o politici. Kako je to rekao rukovodilac istraživanja Džon Dela Volp, „on ne pomera stranku ka levici, on okreće generaciju ka levici“. Sanders je pomoć za svoju kampanju dobio, ne od milijardera već od stotine hiljada aktivista. S jedne strane, oni aktivno učestvuju u kampanji senatora iz Vermonta, dok, sa druge strane, menjaju situaciju u svojim lokalnim sredinama. Inspirisani promenom sistema, samostalno  menjaju svoje mikrosisteme. Ovde dolazimo do još jednog fenomena, koji je Sanders nesvesno prouzrokovao. Promena ne mora dolaziti samo od vrha, ona može da krene od dole, participacijom građana. Promena strategije od dna ka vrhu može trajno da promeni odnose i kulturu učestvovanja u SAD.

Finansiranje kampanje

Berni Sanders je uspeo da svoje donacije prikupi od građana SAD, koji su po statusu  ono što on predstavlja – plavi i beli okovratnici, mlađi građani, Latinoamerikanci. Do sada je Sanders u proseku ostvarivao donacije od 27 dolara po čoveku. Ukoliko krenemo sa premisom da je Majkl Blumberg tokom svoje kampanje potrošio između 500 i 700 miliona dolara (cifra varira u zavisnosti od izvora), a već je izašao iz trke, jasno je kakvu poruku šalje Sanders. Novac je presudan u kampanji, ali “obični” građani mogu itekako uticati na kampanju čak i sa nemerljivo puta manjim dohotkom od oligarha. Poverenje koje građani imaju u Sandersa jednim delom dolazi iz ovog pravca. Čovek koji ne poseduje  bogatstvo i ne čini deo establišmenta, može da razume probleme sa kojima se susreću ljudi koji imaju niske ili srednje dohotke. Jedan novinar britanskog Gardijana okarakterisao je Sandersove pristalice kao izuzetak od ostatka partije „gde se menja odanost liderima, dok je njihova lojalnost žestoka i neprenosiva“, nazivajući podelu između Sandersa i ostatka partije gotovo teološkom.

Socijalna umesto identitetskih pitanja

Kao što sam u tekstu već predstavio pokušao da prikažem, Sanders je položaj u društvenom i ekonomskom smislu postavio ispred identitetskih pitanja. Građani SAD, bili oni Afro ili Latinoamerikanci, svoje probleme doživljaju na identičan način bez obzira na kulturni milje iz kog dolaze. Sanders je položaj čoveka postavio ispred njegove vere, običaja i jezika. On veruje da pitanja univerzalne zdravstvene zaštite, besplatnog školovanja, klimatskih promena ili poreza na bogatstvo imovinu   predstavljaju tekovine svih građana SAD. Promene su dostižne ako ih shvatimo kao multinacionalne i multikulturalne.

Grin Dil

Tema klimatskih promena postaje sve aktuelnija kako u svetu, tako i u Americi. Deo svoje kampanje Sanders je posvetio ovoj temi. Ograničavanje emisije ugljen dioksida i preuzimanje odgovornosti za ulogu svoje države Sanders je često tokom kampanje spominjao. Svakako da je tema klimatskih promena aktivna i bez Sandersa, ali sama uloga Sandersa i njegova težina dodatno podstiču na aktivnost građana u SAD.

Trka između Bernija Sandersa i Dzozefa Bajdena se nastavlja. Potpredsednik SAD iz vremena Baraka Obame svoju podršku dobija od svih kandidata koji su napustili  trku (Klobučar, Blumberg, Butidžidž), dok Sanders svoju borbu nastavlja kako je i počeo – sam. Slobodne procene su da je nominaciji ipak bliži bivši potpredsednik, no videćemo. Tokom „Super utorka“ Sanders je uspeo da pobedi u Kaliforniji koja je jedna od bitnijih država, na osnovu koje se procenjuje koji će kandidat osvojiti nominaciju. Čak 61% mladih i 51% Latinoamerikanaca pružilo je podršku politici senatora iz Vermonta. Obruč oko Sandersa se polako steže i mislim da je Bajden bliži Trampu nego Sanders. Međutim, vratio bih se na početak. Sanders je nadmašio ove izbore. Nadmašio ih je verom da su promene dostižne, a tu veru preneo je na građane. Sada su oni na potezu.


Danilo Savić