Ekonomski problemi izazvani pandemijom virusa korona i naglim padom cene nafte izazvali su još veće probleme u državama koje duži vremenski period beleže pad privrede zbog gubitka značaja industrije ili zbog njenog premeštanja u druge države. Prema statistici Departmana za rad, preko 2 miliona građana SAD-a je izgubilo posao samo u industriji, a mnogi su upravo iz pojasa rđe – Pensilvanija, Ohajo, Viskonsin, Indijana i Mičigen. Da upravo ove države mogu da budu ključne pokazali su prethodni izbori kada je Tramp nakon intenzivne kampanje u regionu uspeo da načne „plavi zid“ uzevši od demokrata Pensilvaniju, Viskonsin i Mičigen.

Uprkos najavama predsednika tokom posete Pensilvaniji ovog četvrtka da će kraj godine označiti vrhunski rezultati u ekonomiji i da pandemija prolazi, statistika je mnogo drugačija – prema navodima New York Timesa u nekim okruzima broj slučajeva virusa korone se duplirao za manje od 2 nedelje, što znači još dodatnog odlaganja otvaranja ekonomije i još više nezadovoljnih građana. Pokazatelj ozbiljnosti situacije je ogroman procenat radnika koji su podneli zahteve za pomoć nezaposlenima – u Mičigenu i Pensilvaniji i do 30% radnika je zatražilo pomoć države. Uprkos instrukcijama da su neophodne 2 nedelje u kojima broj zaraženih pada da bi se uopšte počelo sa postepenim otvaranjem ekonomije, Tramp je kritikovao guvernere ovih država zbog prevelike pažljivosti, iako statistika govori da te države imaju rast, a ne pad broja zaraženih.

Da bi građani mogli podržati Trampovog protivnika, Džoa Bajdena, na predsedničkim izborima govori njihova čvrsta podrška „previše pažljivim“ guvernerima. Još jasniji pokazatelj da Tramp može da izgubi podršku u državama koje su odlučile izbore 2016, pokazuju ankete u Viskonsinu, Pensilvaniji i Mičigenu gde blagu prednost ima Bajden. Prema rečima Pola Klarka, direktora škole za rad i radne odnose na Državnom univezitetu u Pensilvaniji, ono što je donelo Trampu pobedu 2016. godine u ovim državama može mu je oduzeti 2020  je očaj u koji su upali industrijski radnici koji dominiraju ovim državama. Uprkos neverovatno niskoj nezaposlenosti u februaru ove godine od 3%, izglede da Tramp ponovi uspeh od prošlih izbora će definitivno umanjiti sada već duplo veća nezaposlenost nego u vreme svetske ekonomske krize uz 2008. i 2009 kada je ona iznosila oko 9,9% na njenom maksimumu 2009.

Da se republikanci neće povući lako pokazuje narativ koji forsiraju u svojim medijskim obraćanjima, a koji je pokazao i predsednik u Pensilvaniji – više priče o njima, pre svega o Bajdenu, što manje o nama. „Pospani Džo“, što je nadimak Bajdena u Trampovom rečniku, bi prema rečima republikanaca svojom politikom Green New Deal-a mogao da uništi još više industrijsku proizvodnju ili da je svojom podrškom NAFTA sporazumu preseli u Meksiko. Borba se vodi i u legislaturama i sudovima u kojima republikanski predstavnici pokušavaju da blokiraju odluke i zahteve za nastavak zatvaranja građana i ekonomije. Koliko god situacija bila loša i neugodna, nije teško pretpostaviti da će republikanci uložiti svaki mogući napor da zadrže svoj najveći trofej iz 2016. koji bi im verovatno obezbedio i mandat do 2024. godine.


Aleksandar Bogićević