U subotu je, nakon godinu dana pregovora, konačno potpisan dogovor koji je okončao najduži rat koji je za Sjedinjene Američke Države (SAD) otpočeo nakon napada Svetskog trgovinskog centra 9. septembra 2001. Plan uspostavljen sa talibanima predviđa šemu povlačenja preostalih 12 hiljada američkih trupa iz Avganistana, koja bi trebalo da se završi u roku od 14 meseci. Zauzvrat, pobunjenici su se obavezali da će sprečiti korišćenje Avganistana kao baze delovanja međunarodnih terorističkih organizacija. Sporazum podrazumeva i obavezu talibana da sednu za pregovarački sto sa predstavnicima vlade oko trajnog prekida vatre.

 Sporazumom potpisanim u Dohi juče dogovoreno je povlačenje preostalih američkih trupa u Avganistanu. Kako navodi Njujork tajms, SAD su se takođe obavezale na preuzimanje mera zarad oslobađanja pet hiljada talibanskih i jedne hiljade avganistanskih zatvorenika koje drži protivnička strana do 10. marta, nakon čega bi se pristupilo razgovorima sukobljenih strana. SAD će takođe preispitati sankcije nametnute talibanskim članovima, a diplomatskim putem će pokrenuti pitanje kazni u Ujedinjenim nacijama.

Međutim, dogovor sadrži i značajne rezerve koje navode na zaključak da uspešnost sprovođenja njegovih odredbi u mnogome zavisi od ponašanja talibanske strane. Slaveći veliki uspeh, talibanski predstavnik je na svom Tviter nalogu, uz sliku Šeraton hotela u Dohi, objavio: „Ovo je hotel koji će sutra postati istorijski hostel. Odavde će biti proglašen poraz arogantne Bele kuće pred belim turbanom“. Kao odgovor na ovo, Pompeo je za vreme današnje ceremonije izjavio: „Znam da je primamljivo sada proglašavati pobedu, ali pobeda za Avganistance se može objaviti samo ako budu mogli da žive u miru i napreduju“.

Iako ovaj sporazum ne predstavlja trajni prekid vatre, Zalmaji Kalilzad (Zalmay Khalilzad), diplomata koji je predvodio mirovne pregovore rekao je da SAD nisu tražile samo ugovor o povlačenju, već „mirovni ugovor koji omogućava povlačenje“. Međutim, generalno osećanje jeste da tek predstoji najteži deo posla. Uspeh američkog delovanja doživljava se sa dozom skepse, imajući u vidu da je njihova misija imala za cilj uspostavljanje demokratskog sistema i institucija u Avganistanu, kao i osiguravanje većih prava za žene i manjine. Smatra se da dogovor SAD-a i pobunjeničke grupe, koji ostavlja po strani vladu i garantuje samo delimični prekid vatre, daje vetar u leđa talibanima koji se nisu eksplicitno obavezali na poboljšanje građanskih prava. Dok Tramp izjavljuje da je „konačno na građanima Avganistana da se dogovore oko svoje budućnosti“, tok pregovora između sukobljenih strana ostaje neizvestan, s obzirom na to da talibani, koji već godinama unazad vode u bitkama protiv avganistanskih bezbednosnih snaga, ne priznaju legitimnost vlade Avganistana podržane od strane SAD-a.

Procenjeno je da je skoro dvadesetogodišnji rat koštao dva triliona dolara i tri i po hiljade života američkih i koalicionih trupa, kao i desetine hiljada Avganistanaca. Budući da pregovori između talibana i vlade Avganistana tek treba da uslede, sporazum u Dohi nije ekvivalent postizanju konačnog mirovnog dogovora. Međutim, on svakako jeste prekretnica na putu koji bi mogao dovesti do kraja talibanskog pokreta.

Mina Radončić