Ključna poruka kampanje Donalda Trampa na izborima 2016. godine bila je „Amerika na prvom mestu“ (America first). Da će u svojoj vladavini voditi računa samo o interesima Sjedinjenih Država i da pri tome neće mariti ni za dojučerašnje saveznike, ubrzo je postalo svima jasno. Napuštanjem multilateralnih trgovinskih sporazuma, ulaskom u carinske ratove i naposletku, podizanjem zida na granici sa Meksikom, Tramp je naneo ozbiljne udarce međunarodnom liberalnom poretku. Da podsetimo, reč je o poretku čije Amerika ključni arhitekta i predvodnik. Sada, kada je i sama Amerika suočena sa globalnim izazovom pod nazivom COVID-19, Trampov unilateralizam stavljen je na ozbiljnu probu.

U mesecima u kojima virus korona potresa čitavo čovečanstvo, suverenisti proglašavaju kraj globalizovanog sveta dok isti taj svet okrivljuju i za izbijanje ove pandemije. Čini se da im mnogo toga ovih dana daje za pravo. Letovi se obustavljaju, granice se zatvaraju, a solidarnost je izostala i u samoj Evropskoj uniji. Sve više se čini da se međunarodni sistem zaista zasniva na samopomoći, kako to tvrde realisti, da međunarodna saradnja postoji samo dok je to u interesu država, ali čim izbije neka velika kriza onda je ponovo svaka država prepuštena sebi. U takvoj anarhičnoj strukturi međunarodnog sistema prvenstveni cilj država jeste goli opstanak, a njihovo ponašanje u borbi protiv virusa korona nam to u potpunosti potvrđuje.

Ne želeći da poričem anarhiju u međunarodnim odnosima, podsetiću na reči korifeja socijalnog konstruktivizma, Aleksandra Venta, koji poručuje da je anarhija ,,ono što države učine od nje“. A ko je to u stanju da strukturu međunarodnog sistema oblikuje više od najveće sile sveta i njenog prvog čoveka?

Proces preoblikovanja međunarodnog liberalnog poretka i okretanja unilateralizmu, Donald Tramp je do sada sprovodio veoma uspešno. Ojačao je američku ekonomiju, smanjio nezaposlenost, sklopio neke jako povoljne trgovinske sporazume, a da pri tom Sjedinjene Države nije uvukao ni u jedan novi „beskrajni rat“. Međutim, vođen svojom maksimom ,,America first“, Tramp je ozbiljno doveo u pitanje odnose sa tradicionalnim saveznicima, a time i dobrano naštetio međunarodnom kredibilitetu Sjedinjenih Država. Na sve ove probleme virus korona je samo još snažnije ukazao.

Mada je Donald Tramp u više navrata potencirao da ,,America first“ ne znači da će Amerika ostati sama i iako je uveravao u nastavak njenog međunarodnog liderstva, to se u ovoj krizi nije ispostavilo tačnim. Umesto snažnog zajedničkog odgovora na pandemiju, Tramp se odlučio da radije okrivi Narodnu Republiku Kinu za izbijanje ovog virusa koga čak i sarkastično naziva „kineski virus“. Ni Evropska unija nije prošla bez Trampovih optužbi. Ubrzo je od američkog predsednika usledila i zabrana letova iz zemalja Šengenskog prostora. Interesantno je da se ova zabrana nije odnosila na Ujedinjeno Kraljevstvo. Istina, Britanija nikada nije pripadala Šengenskom prostoru, ali je u trenutku kada je Tramp doneo zabranu, broj osoba obolelih od virusa korona u ovoj državi bio daleko viši u odnosu na mnoge zemlje obuhvaćene zabranom.

Nekoliko dana nakon ovih rigoroznih mera Sjedinjenih Država, usledio je online sastanak lidera G7, na kojem se razgovaralo o tome kako da ove države zajedničkim snagama pokušaju da reše zdravstvene i ekonomske posledice uzrokovane pandemijom. Kao potvrda teze da Sjedinjene Države na ovu krizu nisu odgovorile onako kako bi se od jedine supersile očekivalo, svedoči i činjenica da je inicijator ovog sastanka bio francuski predsednik Emanuel Makron, a ne Donald Tramp.

I dok Sjedinjene Države naprosto ne čine ništa da bi se stavile na čelo u rešavanju ove globalne krize, dotle Kina šalje pomoć Italiji, Španiji, Nemačkoj, Japanu, Iranu, Iraku, Filipinima, Srbiji i mnogim drugim državama. Italija, zemlja koja je najviše pogođena pandemijom, sve što je od svog NATO  saveznika dobila bila je zabrana letova. Respiratori i zaštitne maske stigli su iz Kine.

Svoju poziciju svetske supersile, SAD su gradile decenijama nakon Drugog svetskog rata, i u tome se nisu oslanjale isključivo na svoju vojnu i ekonomsku moć. Status Sjedinjenih Država kao globalnog lidera u velikoj meri je počivao na njenoj sposobnosti da rešava svetske krize, a još više na uverenju drugih da ona ima pravo da to čini. Američki predsednici gradili su međunarodne institucije poput Svetske banke ili Svetske zdravstvene organizacije znajući da se altruizam u međunarodnim odnosima uvek može iskoristiti kao snažan instrument kada vaša zemlja zapadne u krizu. To je razlog zbog koga su ljudi širom sveta glasno uzviknuli 11. septembra 2001. godine ,,We are all Americans now“. Da li je Donald Tramp za nepune četiri godine svog predsednikovanja zaista oduzeo taj dugo građeni međunarodni legitimitet SAD, vreme će pokazati.

Evidentno je da Kina koristi ovu pandemiju kako bi uvećala svoju meku moć i pokazala se spremnom da zameni Sjedinjene Države na mestu svetskog lidera. Boreći se protiv virusa udruženim snaga sa svojim susedima, Japanom i Južnom Korejom, Kina se potvrdila kao regionalna sila. Pružajući pomoć Evropi i ostatku sveta ona ističe kandidaturu za status globalne sile.

Sava Mitrović