Kako odmiče vreme, sve se intenzivnije čuju pitanja i nedoumice u vezi sa kursom koji treba zauzeti u pogledu zatvaranja poglavlja pod naslovom „korona“. I dok neke evropske zemlje, poput Austrije ili Češke planiraju olakšavanje pojedinih mera počev od ove nedelje, najveći deo sveta se nalazi u jeku pandemije. Zaista, kada se pogleda globalno, ne čini se da možemo izvući zaključak u kom smeru delovati onog momenta kad se pandemija stavi pod kontrolu. Ne samo da su odgovori različiti, kao što je različit i pristup borbi protiv virusa korona – oni su štaviše, nejasni.

Trampove izjave, uz informacije koje su u medije dospevale posredstvom njemu bliskih izvora, ne odudaraju od pomenute sheme. Jasno je da Donald Tramp insistira na što bržem otvaranju ekonomije, o čemu sude i navodi da je na sastancima raznih operativnih grupa pokretao pitanje povratka radnika na posao čim dođe do zaravnjivanja krive rasta broja obolelih. Sa druge strane, sam predsednik odbija da istakne konačan datum kada će ovaj proces otpočeti (verovatno vođen ranijim istupima). Ipak, mediji spekulišu da bi se moglo govoriti o prvom maju kao potencijalnom danu D.

U datom kontekstu, Njujork Tajms (The New York Times) u nedelju je objavio tekst Džozefa Bajdena pod naslovom „Moj plan za otvaranje Amerike nakon virusa korona“, kao neku vrstu agende usmerene prevashodno na prelazni period do povratka u redovno stanje. Ovaj tekst je usledio samo nekoliko dana nakon razgovora Trampa i Bajdena o virusu korona, o čijem sadržaju su se saglasili da neće davati informacije medijima. U pomenutom tekstu, u fokus dolaze tri stvari: poštovanje mera socijalne distance, sprovođenje znatno masovnijeg testiranja i potpuno korišćenje ovlašćenja Zakona o odbrambenoj proizvodnji (Defense Prodution Act – DPA).

Dok se slaže sa poštovanjem mera socijalne distance, koje vidi kao sredstvo za brže obuzdavanje zaraze, Bajden naglašava da federalna vlast treba da preduzme mnogo odlučnije korake na drugim poljima. On upozorava da je u trenutku otvaranja logično očekivati povećanje broja obolelih, ali da na to moraju da se spremne pre svega zdravstvene ustanove (naročito u pogledu medicinske opreme). Mere koje Bajden sugeriše targetiraju ekonomiju, što znači da se na prvom mestu razmišlja o otvaranju proizvodnih pogona, kao i trgovina – kulturne institucije moraće da čekaju.

Nakon otvaranja ekonomije, prema Bajdenovoj agendi, treba pristupiti masovnom testiranju američkog stanovništva. Uz to se vezuje i zahtev za sprovođenjem testova koji za cilj imaju prepoznavanje antitela kod osoba koje su preležale virus, čime su obuhvaćeni oni slučajevi kod kojih je klinička slika bila blaga, i koji nisu pokazivali simptome. Treba napomenuti da pomenuta praksa nije novitet i da je preporučuju i stručnjaci u drugim državama zahvaćenim virusom korona. Svemu ovome Bajden pridodaje još jedan zahtev – poštovanje privatnosti svih građana – aludirajući pritom na brojne pritužbe koje upućuju na korišćenje pandemije kao sredstva za ulazak bezbednosnih službi u stanove američkih građana (što je opet globalni trend).

Povećana tražnja za medicinskom opremom i aukcijski ratovi koji su podizali cene po nekoliko desetina puta, otvorile su raspravu o ovlašćenjima predsednika SAD da aktivira odredbe Zakona o odbrambenoj proizvodnji (Defense Production Act – DPA). Ovaj zakon, donet u vreme Korejskog rata, omogućava predsedniku da naredi takvu preraspodelu proizvodne aktivnosti koja bi obezbedila dovoljnu količinu sredstava potrebnih za nacionalnu odbranu. Tramp je neko vreme oklevao sa aktivacijom DPA, koja je usledila tek 23. marta, nakon neuspelih pregovora sa kompanijom Dženeral motors oko proizvodnje respiratora, ventilatora i druge medicinske opreme.

Pozivajući predsednika Trampa da u potpunosti iskoristi ovlašćenja koja mu  omogućava DPA, Bajden se nadovezao na apel predsedavajuće Predstavničkog doma i stranačke koleginice, Nensi Pelosi, iz marta ove godine.

Koliko god mere koje predviđa Bajden imaju svoju osnovu, kritičkim sagledavanjem teksta Njujork Tajmsa primetno je da se fokus sa nekadašnjih spektakularnih obraćanja frenetičnim sledbenicima sa govornica, u datim okolnostima prebacio na onlajn teren, i na pisanu reč. Iako se u javnosti potencira potreba za političkim konsenzusom širih razmera kada je u pitanju trenutna borba, ne treba smetnuti s uma da se novembar približava. Političke platforme obe strane se pripremaju za dane kada će ophođenje prema trenutnoj situaciji biti kec u rukavu za jedne, a mogući kamen spoticanja za druge – samo što, čini se, pozicija donosilaca odluka u tom pogledu nosi znatno veći rizik.


Nikola Lukić