Senator iz Vermonta Berni Sanders, najstariji kandidat za predsednika Sjedinjenih Američkih Država, trenutni je lider u trci za demokratsku nominaciju. Nakon održanih primarnih izbora i kokusa u Ajovi, Nju Hempširu i Nevadi, Sanders ima prednost u odnosu na ostale kandidate demokrata i prema većini istraživanja javnog mnjenja je favorit. Slične prognoze daje i Nejt Silver, jedan od najvećih poznavalaca američkih izbora, prema čijem statističkom modelu Sanders ima najveće šanse – preko 40 procenata. Međutim, ono što se u američkoj javnosti spekulisalo prethodnih dana jeste da nijedan kandidat, pre svega Sanders, neće u startu osvojiti (apsolutnu) većinu delegata na unutarstranačkim izborima, što je po partijskim pravilima uslov za nominaciju. Čak i Nejt Silver ističe vrlo veliku mogućnost ovakvog scenarija – oko 35%. Odgovarajući na pitanja o ovakvoj potencijalnoj situaciji, Sanders je istakao da koji god kandidat bude imao najveći broj delegata, a da nije dovoljno da se preskoči traženi prag na nacionalnoj konvenciji, treba da bude nominovan.

Ipak, njegovo gledište ne deli većina predstavnika kongresnog dela partije (članovi Predstavničkog doma i Senata). Nensi Pelosi, spiker (predsedavajuća) Predstavničkog doma, u kome Demokratska partija ima većinu, naglasila je juče neposredno pre sastanka Demokratskog nacionalnog komiteta da se moraju pridržavati pravila i da će kandidat demokrata biti onaj ko ima podršku apsolutne većine delegata iza sebe – bilo u prvom ili u drugom krugu – a ne onaj ko je osvojio samo relativnu većinu u prvom krugu glasanja. Ona je, takođe, odbila da direktno odgovori da li bi na konvenciji podržala učesnika u izbornoj trci koji ima pojedinačno najviše delegata, ali ne i (apsolutnu) većinu u prvom krugu, ili bi svoju podršku u drugom krugu poverila nekom drugom kandidatu.

Kako prenosi Politico, mnogi saradnici i kongresmeni upozoravaju Nensi Pelosi i Čaka Šumera (lidera demokrata u Senatu) na moguće gubitke na izborima za Kongres, koji se takođe održavaju ove godine, ukoliko Sanders bude nominovan za predsedničke izbore u novembru. Pelosi je još ranije istakla da se članovi Predstavničkog doma neće kandidovati na bilo kojoj predsedničkoj programskoj platformi koja bi ih mogla koštati pobede. Sa druge strane, prema informacijama The New York Times, do kojih su došli iz razgovora sa stotinak superdelegata (zakonodavci i stariji članovi) Demokratske partije, oni se oštro protive da predaju nominaciju Sandersu ako nema većinu glasova delegata i spremni su da rizikuju narušavanje unutarpartijskog jedinstva da bi zaustavili Sandersa, ukoliko im se ukaže prilika. Naime, izmenama unesenim posle izbora 2016. godine, oslabljen je uticaj superdelegata i oni mogu da glasaju tek ukoliko na konvenciji u prvom krugu niko ne osvoji većinu od 1991 delegata. Zato se otvoreno pominje mogućnost da u eventualnom drugom krugu oni podrže nekog drugog kandidata, više naklonjenog establišmentu, a ne Sandersa. Stoga, ovakva situacija bi mogla rezultovati tzv. pregovaračkom konvencijom u Milvokiju u julu, što bi bilo prvi put u Demokratskoj partiji nakon 1952. godine.

Dosta jasniju sliku o tome kako će se stvari razvijati među demokratama i da li će kandidati, a pre svega Berni Sanders, uspeti da obezbede potrebnu većinu delegata, imaćemo već nakon „Super utorka“, 3. marta, kada se nadmeću za čak 38% delegatskih mesta na nacionalnom nivou.


Igor Mirosavljević