Jedno od kontroverznih imena koja su se pojavljivala prethodnih nekoliko dana u američkim medijima jeste ime Trampovog dugogodišnjeg prijatelja i saradnika Rodžera Stouna. Rodžer Stoun je na današnji dan. 14. jula trebalo da krene sa odsluženjem svoje zatvorske kazne u trajanju od četrdeset meseci na osnovu presude iz februara meseca. Međutim, samo pre nekoliko dana pitanje njegovog pomilovanja bilo je ponovo na tapetu. Posle svih debata i glasina, Rodžer Stoun je 11. jula pošteđen zatvorske kazne. U konačnom izveštaju se navodi da „Smanjenje kazne, za razliku od punog pomilovanja, ne poništava presude za krivična dela protiv Stouna, ali će ga zaštiti od služenja zatvorske kazne“. Ukoliko zaobiđemo krivično-pravnu terminologiju, to znači da je Stounova jedina kazna to što je ubeležen kao krivični prestupnik i ništa više. Međutim, posle svega treba postaviti nekoliko pitanja: Ko je zapravo Rodžer Stoun? Čime je zaslužio svoje pomilovanje?

Rodžer Stoun je rođen 7. avgusta 1952. godine, u Norvelku, država Konektikat. Odrastao je u Luisboru, malom gradu sa oko 12.000 stanovnika u državi Njujork. Tamo je još u osnovnoj školi, kako i sam voli da kaže, započeo svoju karijeru. Pre svoje karijere zagovornika republikanskih ideja i političkog konsaltinga republikanskih kandidata, Stoun je kao dete podržavao demokratskog kandidata Džona Kenedija. Još u prvom razredu bio je dobro informisan o političarima i kandidatima za političke funkcije. Za svoj prvi politički trik Stoun uzima jednu minornu situaciju iz školske kafeterije kada je drugoj deci pričao da se Ričard Nikson zalaže za dolazak u školu i subotom. Ovaj događaj se desio 1960. godine, kada je imao samo osam godina. Kada je Stoun napunio svoju dvanaestu godinu promenio je svoje političke preferencije. Razlog za njegovo političko preobraženje iz demokrate u konzervativnog republikanca bilo je čitanja knjige „Svest konzervativca“ ( The Conscience of a Conservative) koju je napisao Beri Goldvoter, tadašnji republikanski senator i predsednički kandidat 1964. godine. Od tada se Stoun deklariše kao konzervativac sa libertarijanskim sklonostima.

U srednjoj školi je kao učenik prve godine postao prvo član, a ubrzo i potpredsednik učeničkog parlamenta. Međutim pošto mu je i to bilo malo, veštim manipulacijama i u dogovoru sa drugim studentima uspeo je da smeni svog vršnjaka koji je bio predsednik i nasledi njegovo mesto. Kada je postao učenik završne godine došlo je vreme da se povuče iz učeničkog parlamenta i prepusti ga mlađima. Međutim, Stoun to nije uradio i odlučio je da pokaže svoju genijalnost i kandiduje se još jednom. Tada je upotrebio svoju strategiju koju često citira u svojim intervjuima: „Izgradio sam saveze i stavio sve svoje ozbiljne izazivače pored sebe. Tada sam regrutovao najnepopularnijeg momka u skoli za svog protivkandidata. Mislite da je to loše? Ne, to je pametno“.

Nakon srednje škole Stoun je upisao fakultet koji nikada nije završio. Umesto toga, zaposlio se u komitetu koji se bavio Niksonovim reizborom. Stoun je imao samo devetnaest godina kada je njegovo ime postalo poznato u nacionalnoj političkoj areni zahvaljujući njegovim prljavim trikovima. Iskoristio je jedan od svojih pseudonima kako bi donirao novac Niksonovom rivalu i to je uradio kao predstavnik Mlade socijalističke alijanse. Odmah nakon toga je uzeo priznanicu i poslao je medijima u Nju Hempširu, kako bi se pročulo da je Niksonov protivnik samo lutka koju kontrolišu levičari. Magazin Politico kao njegov najuspešniji politički manevar navodi jednu tada tajnu operaciju tokom afere Votergejt kada je unajmio republikanskog špijuna koji se infiltrirao u kampanju demokratskog kandidata Džordža Mekgoverna. Nikson je ove izbore dobio, ali je brzo podneo ostavu pre nego što bi bio opozvan. Međutim, Stoun i dan danas veruje da je Nikson bio nevin i da je nad njim počinjena nepravda. I pored Niksonove ostavke, Stoun je prošao bez posledica i nastavio je svoju karijeru kao politički savetnik, iako za svoje zanimanje više voli da kaže da je provokator (agent provocateur).

Nakon saradnje sa Bobom Dolom 1975. godine postao je suosnivač Nacionalnog odbora za konzervativne političke akcije (National Conservative Political Action Committee). Najvažnije delatnosti ovog odbora bile su prikupljanje novca i kreiranje agresivnih negativnih kampanja kako bi se smanjio ugled istaknutih demokrata u Kongresu. Već sledeće 1976. godine Stoun je radio u Reganovoj prvoj, neuspešnoj kampanji, a iste godine Stoun je izabran kao predsedavajući Mladih republikanaca. Dodatno, iste godine je upoznao Roja Kona (Roy Cohn), čuvenog mafijaškog advokata, koji će ga nekoliko godina kasnije upoznati sa trenutnim predsednikom Sjedinjenih Država, Donaldom Trampom.

Četiri godine kasnije Regan je dobio predsedničke izbore, a Stoun je svoju karijeru nastavio kao konsultant i lobista. Zajedno sa Polom Menafortom, menadžerom Reganove kampanje i Čarlson Blekom, alumnistom kampanje, osnovao je jednu od prvih polu-lobističkih, polu-konsalting firmi „Blek, Menafort, Stoun“ (Black, Menafort, Stone). Ova firma je ostala najpoznatija po tome što je sarađivala i zastupala američke interese povezane sa diktatorima širom sveta. U istom periodu ujedno, počinju saradnja i prijateljstvo između Trampa i Stouna.

1987. godine Stoun je ubeđivao Trampa da se kandiduje i čak je organizovao neke događaje u Nju Hempširu kako bi današnji predsednik gradio svoju političku popularnost. Međutim, Tramp se na kraju nije kandidovao i samo je iskoristio Stounove događaje kako bi ispromovisao svoju novu knjigu „Umeće pregovaranja“ (The Art of the Deal). U narednih nekoliko godina Stoun je u okviru svoje firme radio kampanju za tadašnjeg republikanskog kandidata Džeka Kempa, dok je njegov kolega Menafort radio uspešniju kampanju sa budućeg predsednika Džordža Buša Starijeg. Narednih nekoliko godina u Stounovom životu protekle su nešto mirnije.

Međutim, 1996. dogodio se preokret u njegovoj karijeri, nažalost ne tako dobar. Bio je primoran da napusti predsedničku kampanju Boba Dola na kojoj je radio kao viši konsultant nakon što je u američkom tabloidu National Enquirer otkriven oglas Stouna i njegove druge žene u kome traže svinger partnere za seksualne odnose. Stoun je naravno prvobitno ove optužbe negirao i borio se žestoko protiv njih, ali ih je nekoliko godina kasnije prihvatio i potvrdio autentičnost oglasa i za to snosio posledice. Rezultat ove afere bilo je činjenica da svoju karijeru morao nastaviti iz senke, daleko od javnosti, što je i uradio. To je jedan od razloga zašto je „princ tame“ jedan od njegovih nadimaka.

Stoun se krajem devedesetih pritajio i nastavio svoju karijeru iza svetla javnosti. Naravno, nastavio je da radi za Trampa, kao lobista i savetnik. Već tri godine posle afere, izveo je jedan od svojih poznatijih političkih manevara. Radeći kampanju za Džordža Buša Mlađeg iskoristio je jednu od trećih partija u SAD kako bi utabao put republikancima ka pobedi. Podstakao je Patrika Bjukenana (Patrick Buchenan) da se kandiduje ispred Reformističke partije i ubedio ga kako će mu pomoći da bude jedini kandidat koji u trci za nominaciju. Međutim, po Stounovom planu Tramp se pridružio ovoj trci kako bi sabotirao Bjukenanovu kampanju i time bi se sprečio odliv glasova republikanca koji bi pripali Bjukenanu i Reformističkoj partiji. Tramp je svoju ulogu odlično odigrao.

U svojim govorima je nacrnio Bjukenana nazvavši ga „ljubiteljem Hitlera“ i „mrziteljem homoseksualaca“. Dodatno, Tramp je kao i nekoliko godina ranije ovo iskoristio kako bi ispromovisao jednu od svojih knjiga koju je završavao decembra 1999, a objavio januara 2000. pod nazivom „Amerika koju zaslužujemo“ (The America We Deserve). Stoun je uspeo u svojoj nameri i uništio je sve šanse Bjukenana i Reformističke partije. Republikanci nisu više osećali pretnju treće partije i kao što i svi znamo, Džordž Buš Mlađi je 2000. godine postao predsednik SAD. Međutim, postojala je još jedna pretnja koju je Stoun morao rešiti, a to je bilo ponovno prebrojavanje glasova na Floridi. Stoun je organizirao pobunu republikanca koji su napravili metež ispred biračkog mesta gde se vršilo prebrojavanje i prekinuli sam proces.

Bitno je pomenuti i Stounovu pauzu u karijeri koja je trajala više od jedne decenije. Februara 2012. godine Stoun je promenio svoju stranačku pripadnost i prešao iz Republikanske u Libertarijansku partiju. Razmatrao svoju kandidaturu u okviru Libertarijanske partije za guvernera Floride za 2014. godine, ali je u maju 2013. izjavio da odustaje i da će se posvetiti borbi sa legalizaciju marihuane u medicinske svrhe. Predvideo je „slobodarski trenutak“ u 2016. i kraj Republikanske partije.

Ipak, 2015. godine Stoun se vraća svojoj najvernijoj kući, Republikanskoj partiji, kako bi pomogao Donaldu Trampu da postane predsednik. Stoun je na Trampovoj kampanji radio zvanično kao savetnik za komunikacije. Tu nastaje jedna zanimljiva situacija. Stoun posle samo dva meseca rada prestaje sa radom. Ako pitate Trampa on će reći „Otpustio sam Stouna“. Sa druge strane, ako pitanje Stouna on će reći „Dao sam otkaz“. Međutim, Stoun se samo pritajio na nekoliko meseci i nastavio da pomaže Trampu iz senke. Ovaj period od nekoliko meseci pred novembarske izbore bio je krucijalan za Trampovu kampanju. Krajem avgusta 2016. godine, Stoun je postavio jedan tvit uperen protiv Džona Podeste, glavnog menadžera kampanje Hilari Klinton. Time se ponovo našao u javnosti nakon nekoliko meseci „skrivanja“. Početkom oktobra Stoun je ponovo tvitovao protiv Hilari, gde ju je otvoreno napao i napisao da je sa njom završeno. Zatim je Vikiliks (Wikileaks) objavio hiljade privatnih mejlova Džona Podeste. Ovo je, naravno, u mnogome pomoglo da Tramp pobedi na izborima 2016. i postane 45. predsednik SAD.

Nakon ovoga, Stounovo ime se ponovo pojavilo u javnosti 2019. nakon što je prvobitno uhapšen, pa pušten uz kauciju. Posle toga je ponovo uhapšen i osuđen u februaru ove godine, ali je pre nekoliko dana oslobođen kazne zahvaljujući Trampovim zalaganjima.

Umesto zaključka nekoliko zanimljivosti o Rodžeru Stounu:

  1. Neki od njegovih nadimaka su gospodar nestašluka (lord of mischielf) hvalisavi crni princ republikanskog nemorala (boastful black prince of Republican sleaze) i princ tame (the prince of darkness);
  2. Nikada ne nosi čarape;
  3. Poznat je po svom stilu oblačenja, najviše po svojoj kolekciji kravata;
  4. Sastavio je listu pravila “Kako uspeti u politici, biznisu i stilu” (How to win at Politics, Bussines, and Style)

Pavle Janošević