„Super utorak“ na demokratskim unutarstranačkim izborima je potvrdio da će se do kraja trka voditi između dva kandidata, Džoa Bajdena i Bernija Sandersa. Uprkos prognozama koje su predviđale da će nakon „Super utorka“ Berni Sanders imati vođstvo po broju delegata, Bajden je odličnim rezultatima u državama na jugu, kao i u Masačusetsu i Minesoti,  uspeo da preokrene stvari u svoju korist. Sandersu ostaje uteha da je pobedio u Kaliforniji, državi koja daje najveći broj delegata, što ga ostavlja u trci za nominaciju. Nakon „Super utorka“, dvoje preostalih kandidata Majkl Blumberg i Elizabet Voren imaju malo nade da mogu da iznenade.

Džo Bajden je apsolutni pobednik „Super utorka“. Uzjahavši na momentumu izbora u Južnoj Karolini, kao i odustajanju umerenih kandidata Butidžidža i Klobučar i njihove odluke da ga podrže, Bajden je uspeo da okupi široku koaliciju umerenih glasača, kao i Afroamerikanaca, koji predstavljaju tvrdu bazu Demokratske partije.

Bajden je pobedio u 9 od 14 država u kojima su se održavali izbori uključujući: Virdžiniju, Severnu Karolinu, Alabamu, Tenesi, Arkanzas, Oklahomu, kao i Teksas, Minesotu i Masačusets. Još uvek se čekaju konačni rezultati iz države Mejn gde je razlika između Bajdena i Sandersa unutar jednog procentnog poena, te je još uvek rano govoriti o pobedniku, iako se veće šanse daju Bajdenu. Sa druge strane, Berni Sanders je dobio izbore u svom Vermontu, Koloradu, Juti i Kaliforniji, ali ovo definitivno nije rezultat kojem se nadao, jer je izgubio Teksas, Minesotu i Masačusets, u kojima se pre izbora činilo da će pobediti. Dodatno, razlika u Kaliforniji ipak neće biti toliko velika koliko se nadao da bi nadomestila loše rezultate u južnim državama.

Uskrsnuće Bajdenovo?

Većina poznavalaca se slaže da se ključni razlozi mogu sažeti u sledećem: prvo, u pitanju je odlično korišćenje „momentuma“ nakon debate i izbora u Južnoj Karolini; drugo, pomogla je odluka umerenog krila Demokratske partije da smanji broj kandidata na tom polju i da se udruženo stane iza jednog kandidata; na kraju, Bajdenovoj strategiji je doprinela i demografija, odnosno, činjenica da dobar deo država koje su glasale na „Super utorak“ ima značajan broj afroameričkog stanovništva. Stoga, Bajednovi rezultati u južnim i centralnim državama ne čude, jer su izlazne ankete potvrdile da je preko 60% afroameričkih glasača dalo svoj glas njemu.

Ipak, uprkos određenoj izvesnosti izbora u južnim državama, Bajden je morao da ostvari dobre rezultate u Teksasu i Kaliforniji. Dok je u Teksasu pobedio, u Kaliforniji je znatno smanjio Sandersovo vođstvo i pokupio daleko veći broj delegata nego što se očekivalo. Ključ Bajdenovih rezultata u Teksasu, Kaliforniji, ali i Masačusetsu, Minesoti i Mejnu, jesu glasači koji se nisu jasno opredelili do poslednjeg dana izbora i tu je bila ključna podrška Butidžidža i Klobučar, ali i brojnih prvaka Demokratske partije. Bajden je među glasačima koji preferiraju „ujedinjujućeg kandidata“ osvojio preko 60% glasova, kao i među onima koji su se opredelili u poslednjim danima.

Može se reći da je ostvario odličan rezultat na izborima na „Super utorak“, čak i uprkos tome što je bio finansijski mnogostruko nadjačan, kako od Majkla Blumberga, tako i od Bernija Sandersa. I dok je Sanders mogao da računa na ozbiljnu organizaciju u gotovo svim državama u kojima su se održavali izbori, Bajdenovo prisustvo u mnogim, uključujući Kaliforniju, je bilo gotovo simbolično. Ipak, momentum Južne Karoline, podrška „establišmenta“, kao i „besplatna“ medijska pokrivenost kao njen rezultat, značili su više od Sandersove organizacije i Blumbergovog plaćenog medijskog prisustva.

Kraj Sandersovo strategije?

Uprkos i dalje odličnom rezultatu u Kaliforniji, Berni Sanders se može smatrati gubitnikom izbora na „Super utorak“ jer su mu prognoze davale podršku u Teksasu, Masačusetsu, Minesoti i Mejnu. Istovremeno, razlika između njega i Bajdena u Kaliforniji nije bila toliko velika da bi poraze u južnim i centralnim državama mogao da nadomesti sa velikom većinom od 415 delegata, koliko je bilo u igri u ovoj državi. Sanders jeste nastavio sa dobrim rezultatima u skupini latinoameričkih glasača i mlađih demokrata, ali se istovremeno njegovo obećanje da će uspeti da privuče široku demografsku koaliciju, i veći broj glasača koji glasaju po prvi put, za sada ne ostvaruje. Sa druge strane osim što je pobedio Sandersa u skupini afroameričkih glasača, Bajden je dobio i većinu kod starijih belih glasača, kao i belih glasača sa univerzitetskim obrazovanjem. Uvidevši problem, u svom govoru nakon glasanja i pobede matičnoj državi Vermont, Sanders je pokušao da još jednom napravi slikovitu razliku između njega kao kandidata radničke i srednje klase i Bajdena kao kandidata establišmenta, ali je do kraja večeri uspeo još samo da pobedi u liberalnom Koloradu i Juti

Kraj za Blumberga i za Voren?

Dvoje preostalih kandidata Blumberg i Voren nisu ostvarili rezultate kakve su očekivali. Iako je potrošio stotine miliona dolara na kampanju, Blumberg je pobedio samo u Američkoj Samoi, dok je u nekoliko država uspeo da prebaci preko 15% koliko je bilo neophodno da uđe u trku za delegate. S obzirom da je čitavu strategiju bazirao na dobrom rezultatu za „Super utorak“, ostaje neizvesno koliko će uspeha imati u daljem toku trke za demokratsku nominaciju. Elizabet Voren je posebno razočarala porazom u svojoj državi, Masačusets, gde je završila kao treća iza Bajdena i Sandersa. Loši rezultati u liberalnijim Kaliforniji i Koloradu njenu kandidaturu čine potpuno neizglednom. Iako je u ukupnom broju osvojila više delegata, kako sada stvari stoje ona je imala manje glasača od Majkla Blumberga, što njenu poziciju čini još neizdrživijom jer je on bio glavna meta njene kampanje.

Za sada niko od kandidata za demokratsku nominaciju ne odustaje iz trke. Čak ni Talsi Gabard, koja je do sada osvojila samo jednog delegata i to u Američkoj Samoi. Šta više, ona se nada da će joj upravo taj delegat omogućiti da se nađe na jedanaestoj debati među demokratama koja će se 15. marta održati u Arizoni. S obzirom da je imala puno pritužbi na organizaciju izbora i uslova za učešće na debatama, sigurno je da će imati šta da poruči rukovodstvu Demokratske partije, ali i drugim kandidatima.

Trka se zahuktava. Do kraja marta kandidati će se nadmetati za 1091 delegata. Imajući u vidu da je za nominaciju potrebno 1991 izabranih delegata, a da posle „Super utorka“ niti jedan kandidat neće imati više od 700, jasno je da pre aprila pobednik neće biti poznat. A imajući u vidu da niko od kandidata nema nameru da istupi iz trke, vrlo je moguće da se sve do Demokratske nacionalne konvencije (13-16. jul, Milvoki, Viskonsin) neće znati pobednik.